Šta o frilenserima koji ne plaćaju poreze misle njihove kolege koje to redovno rade?

„Frilenseri treba da se zapitaju zašto misle da imaju više prava od radnika u prodavnici, trafici ili butiku.”

Marko Marković
27/10/2020

Prethodnih nedelja je bilo mnogo reči o opomeni koju je Poreska uprava uputila frilenserima, od kojih je „veoma mali broj” plaćao poreze na prihode iz inostranstva. Međutim, treba istaći da se opomena odnosi pre svega na fizička lica, napominje Branka Anđelković, osnivačica i direktorka programa Centra za istraživanje javnih politka, koji se godinama bavi ovom temom.

Ona je dodala da mnogi frilenseri zapravo plaćaju porez jer su se odavno registrovali kao preduzetnici ili su osnovali preduzeća. Oni su ujedno i ti koji najbolje zarađuju i oko kojih se u Srbiji formira mit o izuzetnim prihodima i karijerama.

Ugao države je jasan — porezi se moraju plaćati. Ugao određenih frilensera takođe — porezi su previsoki, ako bi ih plaćali jedva bi sastavljali kraj sa krajem, a pritom od države „ne dobijaju ništa”.

Svima njima je dato dosta prostora u medijima, ali je Startit Dnevnik zanimalo šta o čitavoj situaciji misle upravo oni koji godinama uredno plaćaju svoje poreze, bez obzira na navedene probleme.

Saša Bajić je preduzetnik i vlasnik BS Computer-a, član IO Zrenjaninskog IKT Klastera, koji je godinama radio kao frilenser na sajtu RentACoder.com (tokom vremena pretvorenog u freelancer.com). Za razliku od mnogih drugih ljudi koje smo kontaktirali, a koji nisu želeli da iznesu svoj stav zbog straha od osude, on je pristao da bude sagovornik na ovako pipavu temu.

On je pre 15 godina regulisao svoje frilensing aktivnosti tako što je registrovao preduzetničku delatnost. Danas ima još devet zaposlenih, bave se pružanjem usluga vezanih za IT, razvili su svoja softverska rešenja, rade sa domaćim i stranim firmama, a kako kaže „više nisu u pravom frilens biznisu iako neke njihove usluge po konceptu dosta liče na frilensing”.

Bajić je jedan od brojnih ljudi koji smatraju da se porezi obavezno moraju plaćati. Čest argument onih koji to ne čine je da ni ne treba da ih plaćaju, pošto nisu ništa dobili od države.

„Mora da se shvati da je porez društvena i državna tekovina nastala kroz istoriju, a plaćanje poreza socijalno odgovoran čin svakog radno sposobnog pojedinca.

Državni organi se finansiraju od poreza, zatim su tu prosveta, zdravstvo, penzioneri, kultura, infrastruktura u mestima, javna higijena…

I roditelji onih koji ne plaćaju poreze, kao i oni sami, imali su besplatno školovanje i zdravstvo. Živimo u mnogo humanijem i bezbednijem društvu od naših predaka, imamo puteve po kojima se vozimo, parkove u kojima uživamo, kejeve pored reka gde su nekad bile močvare i legla zaraza. Sve to je nešto što se ne primeti na prvi pogled, a direktna je posledica što je neko platio porez, jer bez toga ne bi bilo moguće finansirati ove stvari.”

Bajić je dodao da nije uvek i svugde sjajno, ali je bitno znati šta je porez i za šta se koristi, kao i zašto ga treba plaćati.

Kao što se vidi u jednom od brojnih sličnih komentara na našoj FB stranici, mnogi frilenseri smatraju da zbog toga što unose pare iz inostranstva ne treba da plaćaju poreze, ili oni bar treba da budu smanjeni.

Bajić podseća da pare u državu unose mnoge domaće firme za izvoz proizvoda i usluga, kao i mnogi umetnici i sportisti, što ih ne sprečava da plaćaju poreze. Čak i domaći ljudi koji rade u inostranstvu, pre nego što unesu pare u Srbiju, plaćaju poreze državi u kojoj rade.

Mnogi frilenseri previde sitna slova u ugovoru platforme koju koriste, ili kada sa nekom firmom direktno sklapaju ugovor, gde izričito piše da je na frilenseru da reguliše pitanja poreza u skladu sa propisima zemlje u kojoj živi, smatra Bajić.

„Frilenser dobija bruto iznos za posao koji je odradio i tu prestaje svaka odgovornost poslodavca, a frilenser od tog iznosa treba da plati porez. To je slično kao što se u nekim zemljama zaposlenima isplaćuju bruto plate, a onda su oni dužni da sva davanja prema državi izmire u određenom roku.”

Činjenica je da veliki broj frilensera zarađuje nezavidne sume kroz bavljenje ovim poslom. Razlika između plaćanja i neplaćanja poreza za njih je razlika između prihoda koji su ispod ili iznad minimalne potrošačke korpe.

„Tim frilenserima bih preporučio da se zapitaju zašto misle da su bolji ili po kom osnovu smatraju da imaju više prava od nekih radnika u prodavnici, trafici ili butiku? I njihova bruto plata je slična, ali poslodavac mora da plati porez državi, pa im ostane oko 300 evra neto.”

Bajićev savet je i da frilenseri pre svega plaćaju poreze, kako bi moglo da se izmeri to unošenje para u državu. Onda treba da se okupe u udruženja koja bi zastupala njihova prava, pa da tako okupljeni pregovaraju sa državom kako bi se izborili za bolje uslove poslovanja.

„Ako se stvarno unosi mnogo para kroz frilensing, država bi mogla to da proveri kroz poreske prijave. Ovo bi pružilo dobro pregovaračku osnovu za stvaranje još boljih uslova da ljudi što više rade kao frilenseri.”

Još o temi: 

Ministarstvo finansija spremno da menja zakone zbog frilensera

Da li frilenseri mogu da se organizuju i urede svoje poslovanje kako bi ga zaštitili u budućnosti?

„Srbija mnogo više gubi nego što dobija poreskim pritiskom na frilensere”: Kako da ih stimuliše, a ne otera?

Kako zemlje u svetu tretiraju frilensere: Od 15% za sve dažbine do nemanja godišnjeg i 90% zarade koja odlazi državi

Marko Marković

Objavio/la članak.

utorak, 27. Oktobar, 2020.

IT Industrija

🔥 Najčitanije