Radnici na internetu su ljudi koji prodaju svoje usluge, odnosno svoje znanje, na internetu, bila bi najkraća definicija grupacije koje Udruženje zastupa. Dakle, ti ljudi su deo ekonomije znanja, koja je budućnost ekonomije.  

„Suština je da je u pitanju neki rad na interentu za koji se ostvaruje prihod. Tako frilensere prepoznaju i zakoni u drugim zemljama. Kada su u pitanju kriptovalute, igre na sreću, izdavanje stanova, drugi zakoni su ti koji regulišu tavku vrstu prihoda preko interenta”, objašnjava Pogačar. 

On je jedan od osnivača Udruženja radnika na internetu, a kao frilenser predaje engleski jezik preko interneta, iako je završio filozofiju. Aktivizmom se bavi već godinama, pre svega kao aktivista Združene akcije „Krov nad glavom”. Poslednjih nedelja Miran Pogačar je široj javnosti poznat kao borac za prava radnika na internetu, a ne postoji mediji koji se ovom temom bavio, a da nije razgovarao upravo sa njim. 

Zašto smatrate da su frilenseri važni za privredu i društvo jedne zemlje?

Frilenseri u Srbiji su uglavnom ljudi od 24 do 40 godina, koji imaju napredne poslovne veštine. Prvo poznaju makar jedan strani jezik, da bi uopšte mogli da izađu na svetsko tržište. Dobar deo tih ljudi nije uspeo da nađe posao u Srbiji, već su uspeli sami da se snađu i izbore za svoj posao.

Što se tiče ekonomije, to je pre svega devizni priliv. Oni unose devize u zemlju i ovde ih troše. Međutim, nije to najveći doprinos. Ono što ja vidim kao najveći doprinos jeste to što su mladi i sposobni ljudi ostali u Srbiji, rade, snašli su se i rade preko interneta. 

Kako ste se nosili s negativnim reakcijama?

U delu javnosti je zastupljen stav da su frilenseri kriminalci koji zarađuju ogroman novac i sada žele da utaje porez.   

S početkom kontrole poreske uprave, počela je ta neka fama. Mi smo se maksimalno trudili da objasnimo u čemu je problem i ko smo mi zaista. Mediji i država su počeli da nas predstavljaju u pogrešnom svetlu, a to je da mi ne želimo da plaćamo porez.

Mi smo svaki put govorili jasno i glasno da mi želimo da plaćamo porez, da mi želimo da ostanemo u ovoj zemlji, ali naša prava moraju da se definišu, zakon mora da bude jasan svima, da bi on bio sprovodiv. Kroz različite kampanje i proteste smo ukazivali da želimo pregovore, kako bismo rešili problem na pravi način.

Naš stav je tu ostao isti, dok se ne uredi naš način poslovanja, do tada ne bi trebalo da se potražuje ništa unazad, jer ne možemo mi snositi odgovornost što država 20 godina nije uskladila propise. Naš deo posla smo odradili, da smo ostali u zemlji, da nismo socijalni slučajevi, da smo se snašli i jedina poruka je da želimo da ostanemo i imamo slična prava kao i frilenseri u drugim zemljama. 

Šta je zapravo i koliko to što država traži od frilensera da plate? 

Porez na zarade zaposlenih je 10 odsto, dok je na prihod iz inostranstva 20 procenata. Uz to radnici na internetu treba da plate i 25,5 odsto PIO i 10,3 zdravstveno osiguranje. Sve to zajedno s kamatom sve to ide od 70-80 odsto i to za pet godina unazad. Neko ko je zarađivao 300 evra mesečno, za tih pet godina treba da plati 15.000 evra. Dakle, 10.000 kao dug i još 5.000 kao kamatu. Naravno ako ste ranije zarađivali više, onda vam je kamata veća, zato kažem da se kreće između 70 i 80 odsto. To je računica u rešenjima Poreske uprave.

Mi ovih dana razgovaramo s njima i dokazujemo im na osnovu ekonomskih računica, bez obzira na zaradu, da je to nenaplativo. Čak i kada bi i samo porez naplaćivali i to je nenaplativo. Znači, ne može čovek da plaća svoje trenutne obaveze i da plaća dugovanja, a da ostane u zemlji i normalno živi i radi. Pregovori za sada idu dobrim tokom, ali ne izbacuje se opcija da ponovo izađemo na ulice, ako pregovori ne budu išli u dobrom toku.

Deluje da ste brzo uspeli, posle tri meseca od početka problema i dva protesta, seli ste za pregovarački sto. Kako? 

Ne postoji tajni recept. Prvo, mislim da je to veliki problem i mislim da su to shvatili i oni koji su sve započeli. S druge strane, da se nismo organizovali, da nisu počeli protesti, da nismo imali internet protest, konferencije, sve ovo bi palo u vodu, odnosno PU bi sprovela sve ono što su planirali. Ponudili smo se, tražili smo pregovore.

Kada smo imali masovne pozive PU pred Novu godinu, reagovali smo u roku od dva dana protestom i na ulici imali 1.000-1.500 ljudi. To je bio pokazatelj da su ljudi spremni da se bore i da neće da ćute.

Takođe, imamo jako dobar tim, što se tiče medija, advokata, poreskih savetnika. Ljudi su predani, rade svaki dan na ovome, razumeju koliko ovo ljudima znači. Potreban je veliki trud, rad, strpljenje i poznavanje kako se s ljudima treba odnositi i zagovarati, za to treba imatii iskustvo.

Tvoj aktivistički staž nije mali i nisu frilenseri prva tema kojom si se ti kao aktivista bavio. Šta je s ovom pričom napravilo razliku, da bude toliko aktuelno i važno?

Kada je sve ovo počelo, dosta mi je ljudi pisalo: „Hajde Mirane da uradimo nešto. Znamo da ti možeš”. Imao sam ideju o ovome i kada se sve to dešavao u BiH, ali dok nema problema koji je ujedinjujući  faktor, teško je ljudima da se pokrenu. Taj sam problem i poziv PU je stvorio konherentnu grupu, a mi smo radili na tome da se to održi. Mislim da je predanost udruženja to što nam je donelo da budemo u žiži javnosti.

Priroda posla frilensera je takva da ne budu konherentni, jednostavno rade sami ispred računara, ali su ovde bili prilično kolegijalni. Da li je PU kriva za to što ste se udružili?

Meni je drago da su se ti ljudi koji su do sada sedeli kod kuće, uključili. Dobar deo tih ljudi, s obzirom na to da imaju slobodnog vremana, učestvuju u političkom životu i nisu neko ko gleda samo sopstveni interes, ali heterogena je grupa, ima i jednih i drugih.

Čini mi se da je ovaj potez PU učinio da ljudi shvate gde žive i kako treba da se bore i to bih ja nazvao kratak kurs političke pismenosti. Da ljudi prihvate da moraju da budu deo zajednice i da moraju da se bore za svoj život i prava. Međutim, bez nas koji smo radili na tome da se bre i izbore na kraju, ničega ne bi bilo. 

Kada bi frilenseri u Srbiji mogli da znaju svoj status, kada će ih zakon prepoznati kroz prava i obaveze?

Ono što se najavljuje za narednu godinu jeste zaseban zakon o fleksibilnim oblicima rada, u okviru kog bi trebalo da bude rešen i naš status. Najveći problem do sada je bio za ljude koji nemaju visoka primanja, i kojima nijedan postojeći poreski model ne odgovara. Nadamo se da će u okviru tog zakona to biti regulisano. Sve zavisi kako budu tekli trenutni pregovori. Mi ćemo tokom ove ili naredne nedelje znati na čemu smo, da li smo opet na ulici ili nastavljamo da pregovaramo.

Pročitaj i:
Frilenseri insistiraju na subvencijama i to ne treba da bude šala

Dosadašnja borba frilensera koštala više od 1.000.000 dinara 

Makedonski frilenseri danas plaćaju poreze od 10%, za to su se 2015. borili na ulicama 

Ko je kriv zbog neplaćenog poreza: frilenseri ili Poreska uprava?