IT Industrija

🔥 Najčitanije
🔥 Najčitanije
Kroz poziciju biznis developera u beogradskom HTEC-u trenutno orbitiram izmedju dva dinamična komercijalna projekta u vezi sa putovanjima i modom, i projektom koji se bavi telemedicinom. Upravo u vezi sa poslednjim, u prethodna 3 meseca, blisko sam sarađivao sa MIT Glab timom. S obzirom da interesovanje od strane domaćih tehnoloških kompanija za ovaj projekat raste,
Kroz poziciju biznis developera u beogradskom HTEC-u trenutno orbitiram izmedju dva dinamična komercijalna projekta u vezi sa putovanjima i modom, i projektom koji se bavi telemedicinom. Upravo u vezi sa poslednjim, u prethodna 3 meseca, blisko sam sarađivao sa MIT Glab timom. S obzirom da interesovanje od strane domaćih tehnoloških kompanija za ovaj projekat raste, hteo sam da prenesem naša iskustva i svoje utiske.
Na samom startu dolazak i saradnja sa studentima iz bostonske MIT bizinis škole delovala je odlično. Njihovi CV-evi besprekorno. Ali kao i uvek, jedno su brend i cifre, a drugo strast.
Na Startitu je dobro objašnjen osnovni koncept MIT GLab projekta, pa ne bih previše dužio o tome. Za one koji su novi u priči, radi se o MIT Sloan univerzitetu (ne onaj čuveni inžinjerski MIT već njegov mlađi fensi biznis brat) i ideja je da njihovi masteraši svoje znanje usmere na interesantne projekte u državama u razvoju.
Sami studenti mahom nisu sa MIT osnovnih studija, već ljudi sa velikim radnim iskustvom, projektima i ciframa iza sebe. Iskustvo rada sa kompanijom je deo njihovog mastera i dobijaju ocene kao na svakom drugom projektu.
Kompanije koje su izabrane za učestvovanje u projektu rade sa timovima ukupno 3 meseca, od kojih su poslednje 3 nedelje rad u samoj firmi, a do tada se saradnja uspostavlja elektronskim putem. Pre početka saradnje i upoznavanja sa timom, firma dobija uvid u CV-eve studenata i ako ne postoji očit razlog za promenu tima i prigovor, održava se kick off upoznavanje preko mail-a.
Naš tim su činili Kanađanka, Kineskinja, Filipinac i Japanac sa iskustvima na zanimljivim pozicijama i radom u McKinseyu, HPu, i NTTu, Searsu, nekoliko fondova i investitorskih kuća.
Mislio sam: Wow, sigurno ću snimati razgovore sa ovim biz dev magovima!
Rad sa timom pre dolaska u Srbiju bio je sporadičan i nezadovoljavajući. Studenti nisu uredno odgovarali na mail-ove i dostavljali izveštaje. Osnova saradnje su bili mejlovi i Skype, na kojima se tim upoznaje sa proizvodom i agregira se generalni plan rada. (Ovaj i nekoliko dokumenata postaju praktično neupotrebljivi kada tim dođe u Beograd, jer se tok rada značajno menja i osiclira.)
Jednostavno u ovakvim odnosima veoma je važna responsivnost, pre svega zato što je firma domaćin veoma zauzeta i na rasporedu se retko nađe vreme za podsećanje nekog eksternog da uradi nešto.
Nezadovoljni početnom komunikacijom, obavili smo konsultacije sa njihovim mentorom i koordinatorkom programa i uveravani smo da je njihov dotadašnji napor samo četvrtina njihovih mogućnosti i finalnog autuputa. Mi smo taj potez konsultacija sa mentorom tima povukli verovatno sa malim zakašnjenjem tako da: Jako je važno od samog starta graditi odnose sa mentorom tima, jer ako tim ne radi u skladu sa dogovorom, njegov zadatak je da ih pogura.
Dolazak tima obeležen je odlaskom člana tima, tj. vraćanjem Kineskinje sa beogradskog aerodroma nazad u Boston. Bez zalaženja u temu čija je to greška, ovo je jedan skupi poludnevni let, koji je mogao da se zaobiđe petosekundnim guglovanjem. Stoga, možda ne bi bilo loše za sledeće firme domaćine da se delimično uključe u process papirologije – mi smo navikli na prepreke da bismo otišli u druge zemlje, oni baš i nisu.
Brzom akcijom nadležnih sa MIT-a za nekoliko dana timu se ipak pridružila i poslednja članica.
Sam početak rada u Beogradu obeležila je velika predanost tima. Oni zaista rade punom parom bez pauze.
Ali, manjak proaktivnosti u pravcu cimanja svog domaćina za informacije doveo do toga da njihov naporan rad ponekad bude u pogrešnom smeru. Dođe vam da se ljutite na njih što vas ne cimaju i ne postavljaju pitanja – a ako to uradite postići ćete kontaefekat – samo će se povući.
Ostalo je jedino da mi njih konstantno ispitujemo, i pitamo da nas pitaju. Kada ni to nije upalilo počeli smo da ih na kraju radnog dana propitujemo kako bismo saznali gde su im nejasnoće i zajedno ih rešili, što može da bude dosta naporno.
Što se tiče vremenskog perioda i generalnog autputa njihovog rada, važno je biti realan. Za vreme prva dva meseca saradnje, oni su u Bostonu zaokupirani ispitima i tek se upoznavaju se sa proizvodom firme domaćina. Realno je da rade trećinom kapaciteta i ne treba očekivati čuda u ovom periodu.
Kada dođu, tri nedelje mozda deluje kao dug period, ali…
Za konkretan traženi output (koji se kod nas sastojao od urađenog pitch deck-a, ostvarenog velikog broja kontakta za penetraciju US tržišta i predloga biznis modela) – od umereno proaktovnog tima nije realno očekivati vrhunske rezultate.
Takođe, pre početka saradnje treba zahtevati makar intvervju sa studentima, ako ne i testriranje ili neki case study izazov. Osloniti se na CV prosto nije dovoljno.
Učešće MITovaca u radu firme sa sobom donosi dve važne prednosti. Kao autsajderi posmatraju vaš sistem iz nove perspektive. I treba ih motivisati da, nakon što se upoznaju sa proizvodom, postavljaju pitanja. Nezgoda pitanja. Ovako se čuvate od ukalupljenja u sopstveni svet ideja, ljudi i odnosa. Što za dugoročne projekte (kao npr. razvoj telemed sistema, može biti pogubno)
Osim toga, sami članovi tima su benfit za sebe. Jednostavno oni su neko ko će ili postati jako uspešan ili će sarađivati sa jako uspešnim ljudima u Americi, Kanadi ili Aziji. Potrebni su vam kao kontakti za buduću saradnju. Siguran sam da njihova mreža bivših poslodavaca i alumnija sa fakulteta bolje organizovana i sposobnija od one od naših (domaćih) studenata.
To je to… ako ste očekivaki neki tehnološki breakthrough od MIT tima, posebno znanje izniklo iz njihovog istraživanja ili suludo genijalan predlog biznis modela… Žao mi je.
Barem u našem slučaju, ništa što su oni istražili ili predložili ne prevazilazi mogućnosti domaćeg proaktivnog biznis developera.
Kada se podvuče crta, da li se start-up-u isplati ovo iskustvo? Zavisi.
Moj generalni odgovor je da ako ste ja-i-par-ortaka -radimo-prvi-MVP-tip startapa: definitivno ne. Iz prostog razloga što je smeštaj od 3 nedelje i transport četri člana tima iz Bostona preveliko ulaganje za autput koji donose, a verujem da postoji prioritetnije mesto za taj novac.
Ali, ako imate investitorskog kapitala, ili ste dobro cash flow pozitivni i želite da odete na tržište SAD, ako uspete da pronađete proaktivan tim kidača, koji osim prezentacije predloga i stastistike sa Wikipedije, želi da ostavi konkretan i održiv autput i potencijalno zađe toliko duboko u vaš biznis i kuluturu, da bi ga eventualno vodio (ili bio sales generator) na svom domaćem tržistu. Da, definitivno! I nek vam je sa srećom.
Objavio/la članak.
sreda, 12. Mart, 2014.