Šta izaziva zagađenje vazduha i kako se zaštiti

U apoteke poslednjih dana u većoj meri dolaze ljudi koji traže zaštitne maske, međutim do danas u većini farmaceutskih radnji u Srbiji teško je naći adekvatne proizvode koje štite od ovih sitnih čestica.

Marija Milutinović
17/01/2020

Poslednjih nekoliko dana vazduh u većini gradova u Srbiji ima i boju i miris. Međutim, ono što je teško primetiti jesu čestice koje mu daju ove karakteristike, a to su PM 2.5, PM 10, ugljen-monoksid, sumpor-dioksid, azot-dioksid i ozon. Povećana količina ovih čestica u vazduhu zaslužna je što su Beograd, ali i većina gradova u Srbiji, naročito Valjevo, Užice, Smederevo, Niš i Bor među najzagađenijim gradovima u Evropi i svetu.

Osim iz svetskih organizacija koje prate nivo zagađenosti vazduha, potvrdu o lošem kvalitetu u Srbiji izdala je i Agencija za zaštitu životne sredine, dok u isto vreme Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje Batut uveravaju građane da razloga za brigu nema.

Iako ove nadležne institucije garantuju da razloga za brigu nema, pulmolog Dečje klinike u Tiršovoj, dr Snežana Rsovac u izjavi za RTS kaže da je poslednjih dana broj dece koja se žale na repiratorne probleme povećan, posebno onih sa respiratornim sinicijalnim virusom izazvanim bronhijalitisom.

Ko najviše zagađuje vazduh?

Kao glavni izvori zagađenja u Srbiji navode se stara vozila koja su uglavnom zabranjena u zemljama Srednje i Zapadne Evrope, loženje u domovima, saobraćajni čepovi u većim gradovima, industrija i termoenergetski sektor.

Iako deluje da su u javnosti mišljenja u vezi sa ovim ekološkim problemom podeljena, ono šta sve institucije preporučuju građanima je smanjen boravak napolju, a treba izbegavati i fizičke aktivnosti na otvorenom. Juče je i Ministarstvo prosvete uputilo dopis vrtićima, osnovnim i srednjim školama da ukoliko je neophodno skrate časove ili u potpunosti obustave nastavu, ukoliko stepen zagađenja vazduha ugrožava učenike.

Nemanja Milović, osnivač sajta Klima101 kaže da zagađenje vazduha danas nije ništa drastično drugačije nego poslednjih nekoliko godina, već je razlika u tome što sada imamo podatke o kvalitetu vazduha i što je to dospelo u javnost.

U Beogradu je vazduh zagađen najpre zbog termoelektrana na ugalj koje emituju veliku količinu zagađenja, individualnih ložišta kojih u Srbiji ima oko milion, pojedinih toplana koje još uvek koriste mazut, saobraćaja, kao i specifičnih vremenskih uslova. Ove zime skoro da nema vetra, a bilo je i jako malo padavina što pojačava nivo zagađenja vazduha.

Informacije o nivou zagađenja vazduha koji kod nas poslednjih dana varira od jako zagađenog do nezdravog, građanima je dostupna preko raznih aplikacija i sajtova koji prate kvalitet vazduha, među kojima se najviše ističu aplikacija Air Visual i sajt World quality air index.

Ovaj sajt vuče podatke sa zvaničnih mernih stanica Agencija za zaštitu životne sredine. Ti podaci su relevantni. Međutim, važno je napomenuti da kvalitet vazduha dosta prostorno i vremenski varira. Pet ulica dalje u isto vreme može biti drugačiji stepen zagađenosti.

Merne stanice se stavljaju na različita mesta u gradu, pa tako ima onih koje su na lokacijama gde ima dosta saobraćaja, a postoje i neke koje su malo izdvojene, ali u principu na svim mernim stanicama u Beogradu u ovoj sezoni su dosta podjednaki ti uslovi. Jako se retko desilo da ima velikih razlika u stanicama na recimo Zelenom brdu i Starom Gradu. Nijedna ne šalje podatke u 100 posto realnom vremenu

Od kako je stepen zagađenosti vazduha povišen u Srbiji, zabrinuti građani su počeli da traže načine kako da se zaštite. U apoteke poslednjih dana u većoj meri dolaze ljudi koji traže zaštitne maske, međutim do danas u većini farmaceutskih radnji u Srbiji teško je pronaći adekvatne proizvode koje štite od ovih sitnih čestica. Biljana Subotić, inženjer tehnologije iz predstavništva za Srbiju kompanije 3M, kaže da je veoma važno praviti razliku između hiruških maski i respiratora za čestice.

Hiruška maska nije adekvatna zaštita od zagađenja vazduha. Veoma je važno da ukoliko želite da kupite zaštitu to bude respirator koji ima FFP2 nivo zaštite i koji je namenjen česticama od 2 do 5 mikrona. Bitno je i imati poverenje u proizvođača. Sada je u vazduhu visok stepen zagađenja i neophodno je da se štetne čestice profiltriraju. Često nas zovu i apoteke iz Beograda i ostatka Srbije tako da bi trebalo da u najkraćem roku veća količina naših maski koje poseduju FFP2 nivo zaštite bude isporučena u apotekama.

I dok se neki utrkuju da sa raznih sajtova i prodavnica nabave zaštitne maske, drugi na ovo gledaju kao na preterivanje. Veliku ulogu u skeptičnosti igra i cena različitih vrsta raspiratora za koju neki smatraju da je previsoka. Na pojedinim sajtovima koji se bave prodajom zaštitne opreme cene ovih respiratora za jednokratnu upotrebu kreću se od 100 dinara pa sve do nekoliko stotina dinara, dok je u maloprodajnim objektima jednog drogerijskog lanca najavljeno da će maske koje imaju do 120 radnih sati zaštite koštati 600 dinara.

Sa druge strane, maske koje štite od PM čestica, različitih modela i dezena, moguće je kupiti i preko stranih portala za prodaju i koštaju između 25 (oko 2.700 dinara) i 70 američkih dolara (oko 7.400 dinara).

Specijalista za plućne bolesti doktorka Tatjana Radosavljević za portal Danas, kaže da su se na internetu pojavile i maske od poliestera koje nisu registrovane u Agenciji za lekove i medicinska sredstva, a samim tim nisu testirane.

One nas ne štite od PM 2.5 čestica u vazduhu. Prave Nano maske su registrovane još 2003. godine kada je bio ptičiji grip, ali ih nema u apotekama. One su prijatne za nošenje, napravljene su od tkanine i imaju filtere. Pacijenti sa plućnim bolestima otežano dišu sa maskama od poliestera. Oni dobro znaju šta je glad za vazduhom.

Još 2018. godine u Srbiji je kvalitet vazduha bio ocenjen trećom kategorijom, što znači da je bio prekomerno zagađen. I pored toga, u Srbiji se u zaštitu životne sredine ulaže manje novca nego što je potrebno, između 0,25 i 0,7 odsto BDP-a godišnje.

Ako je za utehu, Vlada se pre dva dana konačno sastala povodom zagađenosti vazduha u Srbiji i dogovoreno je formiranje tela koje će koordinisati rad svih državnih organa, obaveštavati javnost i predlagati mere za zaštitu sredine. Manje je utešno što nam iskustvo pokazuje da se radne grupe najčešće nisu dobro pokazale u rešavanju ovakvih problema.

Marija Milutinović

Objavio/la članak.

petak, 17. Januar, 2020.

IT Industrija

🔥 Najčitanije