Prva ideja je samo to — prva ideja. Skoro intuitivna reakcija na određeni problem. Ipak, često je tretiramo kao finalnu ideju. Držimo se te prve misli, dajemo joj puno ljubavi, oblikujemo je, negujemo i branimo. Sve dok se ne ispostavi da je pogrešna. A onda se iznerviramo.
Nemojte dati svojoj prvoj ideji ni malo ljubavi. Razmišljajte o njoj kao da je samo jedna od opcija, a ne kompletna ideja. Ako je budete tako tretirali, to će vam omogućiti sklonost ka pronalaženju alternativa. Nekih drugih ideja. Mnogo njih. Na primer, pašće vam na pamet nešto što je totalna suprotnost od vaše prve ideje.
Dajte svojoj inicijalnoj verziji drugačiji okvir i perspektivu i sagledajte je u drugačijem kontekstu. Istražite je. Probajte i neke njene bizarne varijante. Ako je niste vodili kroz neobična mesta, znači da je niste dovoljno ni upoznali. Jedno pitanje može da ima više različitih odgovora, tako da ne plašite se da zagazite u divljinu, odete iza očiglednog i šire sagledate moguće rešenje. Uzdržite se od procenjivanja, samo nastavite.
Vreme za procene će doći kasnije, kada budete morali da konvergirate ka najsnažnijoj ideji od mnogo ponuđenih. Ali da biste došli do te najsnažnije morate prvo imati mnogo ideja za upoređivanje, izgradnju i kombinovanje. Prvo morate da kreirate izbore da biste bili u prilici da izaberete.
Mi imamo prirodnu tendenciju ka konvergentnom razmišljanju, pogotovo u grupama. Jednostavno, češće ga u životu srećemo. Za razliku od divergentnog koje je haotično i dvosmisleno, konvergirano je logično i ispravno. Ipak, najveće ideje dolaze iz neurednog procesa u kom skakućete između divergiranog i konvergiranog načina razmišljanja, na putu do finalne ideje. Na kraju dana, to je ono što razdvaja briljantnost od mediokriteta.
Ovaj tekst je srpska verzija engleskog originala koji je izašao na Jankovom blogu, a preneli smo ga uz dozvolu autora.