Novi biotech startap iz Beograda — dve naučnice probijaju ograničenja akademije biznisom

“Dobre” bakterije u našem telu čine čitav jedan zaboravljeni organ. Svetlana Bojić i Mirjana Rajilić Stojanović kroz svoj biotech startap sada bacaju svetlo na njihovu važnost za budućnost zdravstvene zaštite i lečenja.

Marija Gavrilov
28/01/2016

Da demokratija postoji u našim telima, preglas ne bi imale naše ćelije, već one kojih ima više — bakterijske. Na svaku ljudsku ćeliju, naše telo naseljava deset bakterijskih. Zaprepašćujuće je kada shvatite da je ovo gotovo oduvek bilo zanemarivano u medicini: bakterija se setimo onda kada one “loše” izazovu bolest.

No, one “dobre” čine čitav jedan zaboravljeni organ bez čije pomoći ni mi ne bismo mogli opstati. Sve je više saznanja kako se baš one mogu iskoristiti u tretiranju velikog broja bolesti, a ovo se pokazuje novim plodnim tlom za razvoj biznisa, te je nekoliko kompanija u Americi već u trci za razvijanje lekova zasnovanih na sadržaju naših utroba.

Radi se o počecima nove generacije tzv. mikrobiomske medicine — i dalje nepoznanice među našim lekarima. No, izgleda da će se ovo polako menjati, barem iz jednog razloga: dve naučnice, Svetlana Bojić i Mirjana Rajilić Stojanović, ujedinile su svoja istraživanja i saznanja u cilju razvoja startapa koji će doprineti daljem razvoju ovog polja.

Jedna analiza vs. 3699 laboratorijskih reakcija

Dosadašnji razvoj tehnologije seže dotle da omogućava prebrojavanje bakterija i detekciju bolesti u odnosu na to kojih u organizmu manjka.

Za profilisanje mikrobiote, odnosno analizu crevne flore potrebna je dobra rezolucija, što znači da je potreban dovoljan broj bakterija u uzorku ne bismo li dobili reprezentativnu sliku njenog sastava. Svetlana i Mirjana svoj rad usmeravaju ka razvijanju naredne, naprednije verzije tzv. HITChipa, koji služi determinaciji različitosti bakterija u našem digestivnom traktu.

U svakoj bakteriji postoji parče DNK koje predstavlja njen otisak prsta. Kako bi se ove jedinstvene karakteristike posmatrale i bakterije detektovale, bila je uvrežena praksa da se one kultivišu na petri šolji, što je izuzetno teško uraditi. Mi smo unapredile standardizovan način analize uz pomoć čipa, tako da smanjimo rizik hvatanja bakterija koje ne tražimo. 

Nakon čišćenja, uzorak se boji i hibridizuje sa čipom— tamo gde svetli i koliko svetli, tamo ih ima u količini koja je proporcionalna količini svetlenja. To je način da se 3699 puta radi neka hemijska reakcija u laboratoriji.

Okretanje preduzetništvu umesto Univerzitetu

Svetlanina i Mirjanina istraživanja i ekspertiza počele su se pretapati u biznis ideju kada su uvidele da proizvod neće biti moguće lansirati i unaprediti sa Univerziteta u Beogradu.

Mirjana je pokušavala da u okviru Univerziteta pokrene priču i da naš Univerzitet bude taj koji će da dogradi tehnologiju— želja joj je bila da patent za novu generaciju čipova potekne iz Srbije. Tri godine pokušava da pokrene tu priču sa svog fakulteta, a i pored njenih međunarodnih uspeha, pored načelne podrške Univerziteta, pomaka nije bilo. Tako da smo zaključile da bi trebalo stvar da preuzmemo u svoje ruke i radimo pod svojim imenom.

Njihov tim za sada ima dizajn za čip, a najskuplji deo — eksperimentalno potvrđivanje njegove efikasnosti — planiraju da obrade u studiji slučaja u saradnji sa nekom od vodećih firmi. Trenutno su u pregovorima sa tri grupe: snabdevačima lekova iz Kanade, finskom ekipom koja se bavi autizmom i grupom iz Berlina koja se bavi fekalnom transplantacijom. Ujedno, u ovome vide način finansiranja razvoja samog proizvoda.

Nemamo svoju opremu, jer to nije nešto što možemo držati kod kuće. Za sada koristimo opremu na Institutu za humanu genetiku.

Da bismo krenule u prvu studiju tokom koje ćemo pokazati da postoji razlika između naših pacijenata i kontrolne grupe biće potrebno oko 50.000 evra da dokažemo da postoji razlika između naših pacijenata i kontrolne grupe. Sam čip će nas koštati najviše — oko 300 evra po uzorku.

Jedna od prepreka na koju tim Hit Solutions-a nailazi u svom radu su administrativne začkoljice, ali Svetlana u ovome uviđa potencijal za napredak:

Postoje neki banalni zakoni— probali smo da radimo sa pljuvačkom, ali smo naišle na problem jer je to, navodno, biohazardni materijal. Ima administrativnih prepreka, ali je sada pravi trenutak da krenemo ka prevazilaženju toga.

Marija Gavrilov

Objavio/la članak.

četvrtak, 28. Januar, 2016.

IT Industrija

🔥 Najčitanije

alexander

nedelja, 25. Jun, 2017.

molim Vas obavestite me mejlom o svakom članku na ovu i srodne teme. hvala

Jelena Popović

ponedeljak, 20. Mart, 2017.

Gde može da se sazna više o njihovom projektu? Moje pretrage po internetu nisu dale rezultate. Hvala.