Sportster Bet and Win bila je Nordeusova onlajn igra o klađenju na Fejsbuku. Danas je tim pamti kao igru koja je izmamila mnogo truda, par godina ulaganja, a potom i neuspeh iz koga su mnogo naučili. Na našem junskom FuckUp Night događaju o igri je pričala Nordeusova software developerka Mina Marković. Mina je ovom prilikom za Startit sumirala lekcije.

Sportster Bet and Win koncipirana je tako da je u igri bilo moguće kladiti se na realne fudbalske mečeve iz Lige šampiona, Premier lige i na ostale najpopularnije fudbalske utakmice, ali u virtuelni novac. Igra je omogućavala i klađenje na virtuelne utakmice, koje su simulirane na osnovu statistika i predikcija iz stvarnog života.

Odakle ideja za ovakvu vrstu igre?

Primetili smo da na tržištu ne postoji nijedna slična uspešna igra, te su postojale dve pretpostavke: ili niko do sada nije uspeo da napravi dovoljno dobru igru na temu klađenja ili takva vrsta igre jednostavno nije zabavna. Kao kompanija koja je napravila najpopularniju  fudbal menadžer igru – Top Eleven, mislili smo da ako neko može da napravi igru o fudbalskom klađenu, onda smo to mi, i upustili smo se u to.

Od inicijalne ideje do potpunog gašenja igre proteklo je par godina. Zašto?

Kada i sami pogledamo unazad, svesni smo da je to greška i da je sve trebalo da traje drastično manje. Razvoj je trajao godinu i po dana, a od beta verzije, kada je ceo svet mogao da igra igru, do trenutka kada smo shvatili da je igra neuspešna, prošlo je par dana. Korisnika koji su svakodnevno ulazili u igru bilo je neprihvatljivo malo – svega nekoliko hiljada ljudi.

Greške koje smo tada pravili, danas su nam očigledne

Prosečna zarada po korisniku bila je zanemarljiva. Sve je ukazivalo na neuspeh. Kada se osvrnemo uviđamo razne greške koje smo pravili a kojih tada nismo bili svesni, a danas nam se čine očiglednim. Znači da smo naučili.

Ljudi koji vole fudbal i koji pronalaze izazov u klađenju su nam na početku bili ciljna publika. Međutim, kada bolje razmislimo o ovoj ciljnoj publici, oni koji vole klađenje, to čine za realan novac, a mi smo nudili virtuelni.

Druga greška koju smo napravili bila je platforma. U startu smo pravili igru samo za Web, nismo imali mobilnu aplikaciju. Gaming industrija se razvija veoma brzo i veliki procenat igara danas je samo za mobilne uređaje.

Takođe, nedovoljno definisan sadrzaj igre prouzrokovao je da je, ne mali broj puta, prekrajamo u manjoj ili većoj meri. Sve to i dalje ne znajući da li će igra publici biti dovoljno zanimljiva. Naučili smo da moramo mnogo više da prototipujemo u budućnosti, da ne dozvolimo da vreme leti, već da što pre proverimo da li igra radi, pa tek onda da se upuštamo u pravljenje igre svetskog kvaliteta.

Bili smo previše fokusirani na detalje, predobro smo poznavali igru i postalo je teško da razmišljati objektivno, poput bilo kog korisnika. Bili smo mlad tim sa velikom željom i motivacijom da napravimo igru najboljom što možemo. Dešavalo se da nam pažnju odvuče zvuk koji ćemo uraditi za dugme u igri, a paralelno smo gradili infrastrukturu koja može da podrži milione korisnika.

Kada smo pustili zatvorenu betu, odnosno da smo igru pustili samo u određenom broju zemalja, brojke su i tada bile loše, ali smo i dalje mislili da nismo dovoljno uradili za našu igru i da je potrebno još nadogradnje i unapređivanja.

Kada prestanete da verujete u proizvod, recite to naglas

Jedna sjajna stvar koja je proizašla iz razvijanja Sportsera, jeste snažan i uigran tim. Radeći dve godine zajedno na istom proizvodu veoma  dobro smo se upoznali. Danas znamo vrline i mane jedni drugih, i što je i najvažnije, stekli smo poverenje jedni u druge. Svi smo bili uključeni u svaki deo proizvoda i to nas je osnažilo.

Sa druge strane, motivacija da radimo na Sportsteru je opadala, dve godine smo razvijali, ne znajući da li će projekat uspeti. Niko od nas nije rekao naglas da možda ne veruje u potpunosti u ono što pravimo – što je zapravo trebalo da nam bude okidač. Tim mora u potpunosti da veruje u proizvod koji razvija.

Velika lekcija koju smo naučili jeste da uvek treba biti iskren i podeliti svoje mišljenje, ma kakvo bilo. Treba gledati i širu sliku – svi znamo igru jako dobro, ali treba uvek razmišljati iz ugla korisnika i o tome koliko je njemu zanimljiva i zabavna. Ne treba biti pristrasan prema proizvodu, već objektivan i realan. Svi grešimo. Razlika je u tome kada i kako uviđamo greške, i na koji način ih rešavamo.

Zato sada imamo redovne retrospektive na kojima sumiramo sve najvažnije i kažemo naglas ono što prepoznamo kao dobro, ali i gde smo pogrešili i zajedno tražimo način budemo bolji. Retrospektive su nam jako važne jer pomažu da problemima ili greškama izađemo u susret, da ih rešavamo što pre i da ne dopustimo da traju ili da se ponavljaju.

Na greškama se uči, tako je i u Nordeusu. Tako smo do sada modifikovali mnoge procese u proizvodnji novih igara. Dajemo iskrene komentare na igre i procese, prepoznajemo kada je nešto zabavno, a nije nam strano i da iskreno kažemo da nešto nije, i da tu igru kako se popularno kaže “ubijemo”.