IT Industrija

🔥 Najčitanije
🔥 Najčitanije
Tekst dolazi iz pera osnivača Buffera, koji svoj oštar stav protiv upošljavanja frilensera ili agencije da vam odrade programerski deo posla potkiva višegodišnjim preduzetničkim iskustvom.
Volim da pomažem onima koji su na početku svog startap puta. Imao sam mnogo pogrešnih početaka pre Buffera. Sada kada Buffer postoji skoro pet godina, uživam u deljenju lekcija iz tih neuspešnih pokušaja, kao i u mentalnom vraćanju izazovima ranih dana.
Prošle nedelje, održao sam pet sesija (tipično oko 30 minuta lice u lice ili preko Hangoutsa) kroz koje sam pokušao da pomognem nekome na početku. Iznanadio sam se činjenicom da je isti izazov bio spominjan u tri od pet sesija, pa sam pomislio da bi ovo bila vredna tema za blog.
Mislim da je prirodno da ako niste tehnički potkovani i ne umete da programirate da mislite da vaš startap ne može napredovati ako ne zatražite pomoć. Često je prva pomisao da moramte pronaći tehničkog suosnivača ili autsorsovati izgradnju MVP-a firmi ili frilenserima.
Iz mog iskustva, obe opcije su gotovo uvek najmanje optimalne za uspeh startapa u što kraćem roku.
Evo zašto smatram da ne treba da autsorsujete svoj startap:
Ako razmislite o tome, cilj frilensera i kreativne agencije ili firme je da imaju što više različitih klijenata kako bi zaradili. Vaš cilj kao startapa jeste da dođete do odgovarajućeg tržišta i proizvoda i izgradite nešto što će zadobiti trakciju.
Veliki problem kod ova dva različita cilja jeste to što je staza uspeha za frilensera mnogo drugačija od staze uspeha za osnivača startapa.
Jedan od problema sa kojim će se frilenser lako suočiti biće proširenje krajnjeg cilja klijenta dok je projekat još uvek u toku. Ako frilenser ili agencija postavi fiksnu cenu za projekat, moraće mnogo da se potrudi kako projekat ne bi prerastao početni plan budžeta. Ovo znači da će u početku želeti da uspostave detaljne specifikacije svega što projekat uključuje. Cilj frilensera je zarada, a ključni alat za uspeh je da što bolje definiše inicijalne odrednice projekta i izbegne usputne izmene ako je moguće.
Cilj vašeg startapa je da dođete do ciljanog tržišta i proizvoda. Met Malenveg je jednom podelio misao koja zaista postavlja u perspektivu pitanje zašto bi startap osnivači trebalo da lansiraju što je brže moguće:
“Trošenje je kao kiseonik za ideje. Nikada ne možete u potpunosti da predvidite kako će publika reagovati na nešto što ste stvorili dok im to ne ponudite. Ovo znači da to što stvarate umire svakog momenta kada nije u javnosti, lišeno kiseonika stvarnog sveta.”
Tako da je savršeni pristup u stvaranju uspešnog startapa da ga ponudite što je pre moguće, a potom menjate na osnovu novih informacija koje dobijate od korisnika. Ovo je protivrečno gotovo svim pristupima koje će frilenseri zahtevati od vas. Ne samo to, većina frilensera i agencija gradi sajtove za uhodane i predvidljive biznise, te često ne razumeju prirodu startapa.
Frilenseri i agencije ne rade ništa loše, samo optimizuju za najčešći tip klijentskog projekta: kreiranje sajta. Na primer, ovo može biti sajt za restoran, kafić ili golf klub. Rečima Erika Risa, ovo su situacije sa “poznatim problemima, poznatim rešenjima”. Znamo kako bi sajt restorana trebalo da izgleda. Trebalo bi da ima meni, pokaže vam lokaciju, itd. Startapi opstaju u svetu “nepoznatih problema, nepoznatih rešenja”. Ne znamo da li će naša ideja upaliti. Potrebno je preduzeti potpuno drugačiji pristup, a verujem da ovo gotovo nikada nije u skladu sa pristupom frilensera.
Ovo je podosta povezano sa prvim izazovom i mojim uverenjem da pogrešno razmišljate o stvaranju uspešnog startapa ako planirate da ga autsorsujete.
Imam tu sreću da sam programirao od svoje dvanaeste godine. Kada sam se zainteresovao za startape, imao sam sreću što je jedan deo jednačine već bio rešen. Ono što sam shvatio nakon par godina u igri bilo je da su me moje tehničke sposobnosti zaslepljivale za sve ono što je potrebno da bi se izgradio uspešan startap. Samo sam nastavio da gradim, a ovo nije glavni deo uspeha startapa.
Često su oni koji žele da autsorsuju startap pod pogrešnim utiskom da je ključ uspeha ideje da je izgrade.
Ideja sama po sebi je često daleko od ovoga i verovatno neće raditi kada je izbacite u svet.
Za uspeh proizvoda je bitno eliminisati sve neutvrđene aspekte i pronaći nešto što će korisnici i kupci zaista želeti, što će odgovarati ciljanom proizvodu i tržištu i zadobiti trakciju. Zanimljivo je da kodiranje za ovo nije ni potrebno.
Verujem da danas možete da stvorite potpuno funkcionalnu (iako potencijalno manuelnu) verziju startapa bez programiranja. Uz alate poput Wufoo, Unbounce, WordPress i Google Forms možete stvoriti interakciju. Rupe popunite tako što ćete gurati i ručno dorađivati sami gde je potrebno. Ovo neće voditi skaliranju, ali ironično, to je i ključ ranog rasta i razumevanja šta radi, a šta ne radi.
Verujem da bez kodiranja možete da imate rani proizvod (daleko od savršenog) i čak da zadobijete trakciju samo ako iterirate i rešite nepotvrđene aspekte svoje ideje. Jednom kada počnete zadobijati trakciju, otvoriće vam se mnogo vrata za pomoć pri kodiranju proizvoda i ulepšavanju.
Svi pristojni programeri već su se umorili od ideja onih koji dođu da im traže pomoć u izgradnji startapa. Sa druge strane, pristojni programeri biće izuzetno zainteresovani za startap koji je nastao bez linije koda sa dobrom trakcijom. To je nešto na šta mogu imati značajan uticaj i što se već pokazalo da ima potencijal.
Još jedno uverenje koje gajim protivno autsorsovanju startapa je sledeće: osnivački tim bi trebalo da nosi sve kape. Evo i zašto:
Zbog ovoga preporučujem vama i vašim suosnivačima da radite apsolutno sve u početku. Ranijih dana, Lio i ja smo raditi razvoj, dizajn, baze podataka i sysadmin poslove, korisničku podršku, marketing i ostalo. Čak sam i izgradio prvu verziju Android aplikacije pre nego što smo predali Sunilu da to obavi. Gotovo da ne postoji u Bufferu ništa što Lio i ja nismo radili ranih dana kompanije. Kao rezultat toga, uzbudim se kada vidim kako smo daleko dogurali u mnogim aspektima i mogu da pričam o tome sa dubokim razumevanjem kao i oni koji su specijalizovani za posebne oblasti.
Iskreno verujem da je najoptimalnije da se prihvatite građenja projekta na svoju ruku i da je ovo najbrži put u stvaranju uspešnog startapa.
Posebno kada ne umete da kodirate, građenje proizvoda kao najbrži put do uspeha može delovati kontraintuitivno. Stvar je u tome što ja ovde ne govorim o kodiranju, već o građenju proizvoda. Na bilo koji način koji poznajete. To može da podrazumeva nula kodiranja, a može da znači i usputno učenje (što je isto odlično).
Još jedan razlog iza mog uverenja jeste što ćete verovatno teško pronaći odličnog tehničkog suosnivača/icu ako je sve što imate samo ideja. Ako radite sa frilenserima ili agencijom, neizvesno je da ćete izgraditi odnos koji će vam omogućiti da prođete kroz izgradi-izmeri-nauči ciklus i iterirati do ciljanog tržišta i proizvoda.
Pristup koji savetujem je da hakujete svoj put, a u isto vreme da se susrećete sa tehnički potkovanim ljudima u lokalnoj startap zajednici. Verujem da ćete doći do trenutka kada je ono što imate dovoljno privlačno tehničkom suosnivaču da vam se pridruži. Ako nemate tehničkog suosnivača (ili nekoga tehnički potkovanog za prvog zaposlenog) verujem da samo treba da nastavite da hakujete i razvijate korisnički segment, validirate svoje pretpostavke i stvorite nešto što će zadobiti trakciju.
–
Tekst je preuzet sa bloga osnivača Buffera, Džoela Gaskoinja, joel.is.
Objavio/la članak.
sreda, 15. Jun, 2016.
Jovan
sreda, 15. Jun, 2016.
Ovo što piše sam naučio na mnogo teži način nažalost. Nisam programer i eksterni rad sa programerima i nedovoljno iskustva mi je umalo uništio Startup. Ukoliko je moguće da napravite sistem uz pomoć štapa i kanapa koji završava posao tako radite bez čekanja programera. Svako čekanje je teško gubljenje vremena i nikad više ne bih čekao na programera da bih pokrenuo neki projekat. Bolje štap i kanap na početku dok ne napraviš dovoljno novca, nego trošenje novca na programera od starta i nailaženje na konstantne probleme usled pivota i promena koje želiš da uneseš u projekat, a na osnovu informacija koje si dobio od korisnika.
novii
sreda, 15. Jun, 2016.
Frilensere je najbolje angažovati za projekte koji se mogu odraditi za manje od 40 radnih sati. Sve što zahteva više posla od toga je najbolje sesti sam naučiti i odraditi, jer će se sigurno u nekom trenutku morati nadograđivati.
Vladimir
sreda, 15. Jun, 2016.
Ne slažem se sa Nikolom, ne može da se generalizuje i da se kaže ni da honorarci vole ni da ne vole kontinuirane poslove. Kontinuirani, redovni freelance posao je lošiji od redovnog po mnogo osnova, sem ako nije basnoslovno plaćen što uglavnom nije slučaj. Svi mi koji se bavimo honorarnim poslovima imamo ideju da jednog dana napravimo nešto svoje i zato nam se obavezivanje na duge staze uglavnom ne sviđa.
Nikola
sreda, 15. Jun, 2016.
Prva stavka je potpuno netačna, frilenseri najviše vole poslove koji su kontinualni i plaćaju se na sat, ali startapi koji hoće da autsorsuju deo razvoja, najčešće pokušavaju da ga ukalupe u fiksan projekat za koji traže tačnu procenu troškova (a pritom ne znaju ni približno specifikacije) i tako sami sebi prave navedeni problem.