Sa Ivankom Milenković o dugogodišnjoj karijeri u ITu, vođenju Olympusa na Balkanu i državnoj službi

Tokom karijere duge dve decenije, Ivanka je bila prva žena na čelu regionalnih kancelarija jedne od najvećih japanskih tehnoloških kompanija, Olympus, da bi pre povratka privatnom sektoru, iskusila i rad u državnoj službi.

Marija Gavrilov
08/03/2016

Međunarodni dan žena jedan je od povoda za objavljivanje intervjua sa uspešnom menadžerkom u domaćem ITu, Ivankom Milenković, čija kompanija je jedna od retkih koja može u ovom sektoru da se pohvali sa većim brojem žena od muškaraca u timu.

Tokom karijere duge dve decenije, Ivanka je bila prva žena na čelu regionalnih kancelarija jedne od najvećih japanskih tehnoloških kompanija, Olympus, da bi pre povratka privatnom sektoru, iskusila i rad u državnoj službi.

Sa Ivankom smo razgovarali o njenim počecima, raznovrsnih iskustvima, rastu i razvoju mlade osobe u vremenu rapidnih promena tržišta rada.

Kada inženjerka ode u trgovinu

Ivanka je studirala ETF, smer Elektronika i telekomunikacije, da bi nakon završetka studija svoje prvo radno iskustvo stekla kao stažistkinja u tadašnjem gigantu, kompaniji Pupin Telekom. Iz Pupina je otišla ubrzo, jer je uvidela, kako kaže, da nadležni brinu o monetarnim dobicima, a najmanje o samim zaposlenima.

Prelaskom u Beogradelektro, veletrgovini uređaja za elektroenergetiku, elektroniku i telekomunikacije pronašla je bolje uslove za razvoj i tu ostaje osam godina.

Od početnika sam, radom i predanošću profesionalno napredovala i ubrzo postala Direktork direkcije za telekomunikacije. Bila sam jako mlada i za kratko vreme sam se u potpuno muškoj sredini nametnula svojom željom da stvari ubrzam i menjam na bolje.

Moje kolege sa fakulteta  nisu podržale moj odlazak u potpuno drugu poslovnu sferu od one za koju sam se školovala – u trgovinu; smatrali su da zanemarujem svoje znanje i veštine i da trgovinu može da radi bilo ko.

Ja na to volim da kažem da ja mogu da radim i posao ekonomiste, a  ekonomisti teže mogu  da rade i posao inženjera.

Kako je Olympus sprečio tragedije na putevima Crne Gore?

Nakon promena koje su nastupile 2000-ih, Ivanka odlučuje da pronađe novi izazov i prijavljuje se na oglas putem koga se tražio regionalni direktor za multinacionalnu kompaniju — kako oglas nije bio javan, tek kasnije saznaje da je u pitanju čuvena japanska kompanija Olympus.

Headhunting agencija je slala dva kandidata u evropsku centralu Olympusa. Ja sam im najviše profesionalno odgovarala, ali su morali da pošalju tri kandidata, jer sam žena. U konkursu nije bilo jasno precizirano da na poziciji treba da bude muškarac, ali su Japanci očekivali da će biti.

U tom trenutku imam trideset i tri godine, a opet, potpuno zadovoljavam sve kriterijume — tako postajem prva žena u istoriji Olympusa koja je bila direktorka neke njihove ćerke firme.

Tada počinje da postavlja firmu od nule — pre svega u oblasti endoskopije, gde Olympus postavlja visoke standarde kvaliteta.

Pokretanje regionalne kancelarije je podrazumevalo i pronalaženje poslovnog prostora, pisanje memoranduma, kupovinu kancelarijske opreme, sve zarad osvajanja tržišta od nule.

Mlad si, puno toga ne znaš. Zapravo, nisi ni svestan koliko ne znaš, ali imaš želju i guraš. Imala sam veliku pomoć kolega iz regiona koji su bili tu da asistiraju pri pokretanju kancelarije i predstavništva.

Dobra stvar je da je uvek lako prodavati ono što je kvalitetno i ono što je brend.

Jedna od lepota rada u Olympusu koju sam ubrzo otkrila ticala se same kulture i vrednosti koje su zastupljene u japanskom društvu. Postoji strožija hijerarhija, ali su zbog izuzetno jakog centra u Evropi dozvoljavali prilagođavanje.

Pored vođenja srpske kancelarije, Ivanka je bila odgovorna i za predstavništva u Crnoj Gori i Makedoniji, što je imalo svoje izazove — svaka od ovih zemalja ima sopstvene modele poslovanja i različite načine postizanja ciljeva.

Jedan od primera posebno je ostao u pamćenju, ne zbog Olympusovih aparata, već sprečavanja saobraćajnih nezgoda.

Tadašnji direktor Olympusa, Majkl Vudford, je putovao brodom po crnogorskom primorju i tokom boravka u Perastu uočio da na jednom kritičnom delu puta ne postoje znakovi za zaustavljanje i skretanje. Odmah mi je poslao mejl sa analizom problema i zamolio me je da se angažujem da ga rešimo, pošto Ministartstvo Crne Gore njemu  nije odgovorilo .

Majkl je, inače, pre toga dobio odlikovanje od britanske kraljice za podizanje sigurnosti na putevima. Olympusova vozila i prodavci su u tom smislu bili zaštićeni. Čak smo imali i posebne mreže za vezivanje opreme tokom prenosa, kako ne bi došlo do povreda tokom sudara.

Šta ću, nazovem našeg distributera u Crnoj Gori, koji je imao kontakte i znao kako da dođe do određenih ljudi u tamošnjoj vlasti. Preko njega sam stigla do Direkcije za puteve. Otputovala sam u Crnu Goru da se lično sretnem sa njima i uspeli smo da rešimo problem.

Ekipa je kasnije dobila zasluge, a i sami su bili zadovoljni što smo tako nešto lepo učinili za zajednicu. “Poenta priče je — u Crnoj Gori možeš učiniti i najneverovatniju stvar ako znaš pravu osobu”, sa osmehom komentariše Ivanka.

I pored sveprisutne korupcije, Ivanka je tokom vođenja poslova u Srbiji, ipak, uočila da je u poređenju sa makedonskim i crnogorskim, srpsko tržište “najpoštenije”.

Mislim da se ovde rad isplati, ako si ozbiljan u onome što radiš.

U malim sredinama se dešavalo da prođe neko ko ne treba, ali – kvalitet nadje put – ako imaš prave ljude na terenu i proizvod koji vredi, nema korupcije koja može da te zaustavi.

U toku poslednje dve godine u japanskom gigantu, Ivankina zaduženja bivaju proširena i na Sloveniju.

Ovo iskustvo je bilo interesantno jer se suočila sa vođenjem centra u bogatijoj državi od onih koje je do tada vodila — ovde su vrhunski proizvodi, poput integrisanih operacionih sala pronašli svoje kupce, što na srpskom, makedonskom i crnogorskom tržištu nije bio slučaj.

Skandal u Olympusu

Pre četiri godine, Olympus je potresao jedan od najvećih i najdužih finansijskih skandala u istoriji korporativnog Japana, a Majkl Vudford (čovek koji je postavljao znakove pored puta u Crnog Gori) našao se u njegovom centru, jer je razotkrio mutne radnje u sedištu firme.

Kompanija je nakon ovoga morala da smanjuje troškove, što je podrzumevalo gašenje predstavništava u manjim zemljama  tako je i Ivanka nakon jedanaest godina napustila Olympus.  

Bilo je teško, posebno jer sam toliko godina provela u jednoj kompaniji. Vezeš se za ljude, proizvode i kompaniju.

Možda je jedanaest godina ipak predugo — posebno jer sam na poziciju došla mlada i sazrevala i menadžerski i ljudski.

Godina u državnoj službi je dovoljna

Nakon neradog kraja saradnje sa Olympusom, Ivanka biva odvučena na potpuno drugu stranu — dobija posao kao pomoćnica generalnog direktora IT odeljenja na Carini.

Najveća promena za mene je bila ta što nikada nisam imala toliki tim to je stopedeset ljudi po celoj Srbiji. Za veliki broj njih se ne zna zbog čega su tu i šta je njihov posao; prosek godina je visok, a tehnologija koju koriste u poslu zastarela.

I pored svega toga,  suprotno mišljenju većine o državnom sektoru, rad ovde ipak nije bio loš. Ima divnih i savesnih ljudi koji, u skladu sa mogućnostima, rade vrhunski posao.

I pored sporih sistema i starih tehnologija, Ivankin tim uspeva da implementira nekoliko noviteta, uključujući i bespapirno podnošenje deklaracija.

Zanimljiva perspektiva koju je Ivanka tokom rada ovde dobila odnosi se na pitanje koje bi trebalo da zabrine IT departmane u državnim službama: pored velikog broja firmi koje nude odlične uslove za rad, zašto bi se neko odlučio za rad u državnoj službi?

Kompromisi su u pitanju, i na to se opredeljuje najviše žena IT stručnjaka. To su žene koje su izabrale fiksno radno vreme, da mogu da rađaju decu, dakle, da izgrade privatni i poslovni život.

Svakako, i muškarci biraju ovaj put,  spremni su na nižu platu, zarad sigurnosti državnog posla. Bar je do skoro bio siguran…

Nakon godinu dana rada u Carini, Ivanka dobija poziv od svog školskog druga, tada suvlasnika švedske IT kompanije Verisec, da vodi operacije u beogradskom odeljenju, Verisec Labs. Od marta prošle godine, Ivanka “vodi računa o programerima”, a zanimljiva je činjenica da je Verisec jedna od retkih IT kompanija u Srbiji koja u svojim redovima ima više programerki nego programera.

Radim sve sem programiranja, čak sam i testirala softver. 

Moj posao uključuje brigu o zaposlenima, o developerima i testerima. Suština je da oni nemaju bilo kakvu brigu sem svog osnovnog posla.

Imam dvadeset i jednu godinu staža i ovo je, možda, najlepši deo moje karijere. Radim sa obrazovanim mladim ljudima i radujem se svakom danu na poslu.

 

 

Marija Gavrilov

Objavio/la članak.

utorak, 8. Mart, 2016.

IT Industrija

🔥 Najčitanije

Marina

sreda, 9. Mart, 2016.

Duboki naklon koleginici. Uzgred, svesna sam da je korektno što pišete o ženama u IT sektoru ali ne vidim razlog da se iste posmatraju kao nekakvo "čudo". Ima nas više nego što možete da zamislite. Ja sam u "struci" od 1986. i nikada nisam imala problem zbog toga što sam žena u struci koja je "muška". Ivanka i ja delimo jednu veoma bitnu zajedničku osobinu - volimo posao koji radimo.