IT Industrija
![](https://startit.rs/wp-content/themes/startit/assets/iti/logo.svg)
🔥 Najčitanije
🔥 Najčitanije
Mediji su puni priče o tome kako Srbiji fali IT kadra. Možda prekaljenih programera nema mnogo, ali zato ima pregršt nebrušenog talenta. Gde onda nastaje problem?
Ovaj tekst je inspirisan yet another člankom na domaćim medijima o tome kako u Srbiji nema dovoljno IT stručnjaka. I OK, slažem se da programeri ne rastu na drvetu, ali daleko od toga da ih nema, kao što, na primer, nema grafičkih karti za kopanje Eterijuma.
Ja sam do pre dve godine bio PHP programer. Moja poslednja koderska pozicija bila je Magento Tehnički Lider u novozelandskoj agenciji u kojoj i danas radim. U Magentu (e-commerce platforma) sam počeo da radim krajem 2008, i volim da mislim da sam imao bogatu karijeru. A počeo sam kao i većina drugih, radeći HTML sajtove za lokalne preduzetnike za 50 evra. Prvi posao dobio sam 2005. godine u jednoj novosadskoj agenciji, na osnovu ničeg drugog nego te šake HTML-a i vere tadašnjeg šefa da može da me nauči PHP. Nisam imao nikakav kurs, fakultet, startap, GIT repozitorijum.
Fast forward u 2017. moj drug Đura (ne zove se stvarno Đura, je l’) je završio IT Akademiju nakon što je shvatio da od svoje fakultetske diplome neće moći da se prehrani. Inteligentan momak, već tad je razumeo objektne principe, data modele i dizajn obrasce, znanja koje sam ja usvojio tek nakon nekoliko godina plaćenog posla. Kako bi lakše našao posao, napravio je svoj sajt gde je okačio dotadašnje iskustvo — integraciju Mailchimpa i Facebooka kroz modul koji omogućava prijavu na newsletter preko Facebook dugmeta (umesto ukucavanja maila) i WordPress sajt jedne organizacije, koji je podigao na VPS i Github. Uglancao je svoj LinkedIn profil i krenuo s prijavama. Međutim, šest meseci kasnije, čovek i dalje traži posao. Kad ga pitam kako to, kaže jednostavno „buraz, oni svi traže ljude sa po tri godine iskustva“ — slična priča koju sam čuo i od drugih ljudi u toj situaciji.
Zaista, kada se prečešljaju oglasi za posao, među njima će dominirati pojmovi kao što su „senior“, „nindža“, i „lead“. Šta se promenilo? Promenila su se očekivanja poslodavaca i spremost da ulože u kadar pre nego što on postane produktivan. Danas svi žele gotov proizvod. Ali gotov proizvod se stvara samo na jedan način. Svi ti seniori koji danas postoje nisu pali s Marsa. Njima je, pre pet, šest, deset godina, neko dao šansu, u njih uložio, progledao kroz mnoge brlje i incidente na produkciji, bez ikakve garancije da će taj nebrušeni junior jednog dana postati senior, i pritom ostati u firmi. Nezahvalno je očekivanje od mnogih današnjih firmi da mogu jednostavno da dođu i pokupe kajmak.
Vraćamo se na dotični tekst. On počinje premisom kako obrazovne ustanove ne mogu da proizvedu onoliko kadra koliko privredi treba. Pa koji to fakultet naveliko proizvodi programere spremne da donesu firmi 100 evra na sat ili profitabilan softverski proizvod odmah po diplomiranju? Takva agilnost visokog obrazovanja je nezabeležena. Najviše čemu se poslodavci mogu nadati je da će ti diplomci izaći sa solidnim teorijskim predznanjem i korisnim diplomskim radom, odnosno, u slučaju samoukih ljudi, nekoliko primera primenjenog poznavanja određenog jezika ili tehnologije.
Šta je onda rešenje, kakav pristup treba usvojiti? Uzeću fudbalske klubove za primer. Da su skauti Barselone 2000. godine otišli u FK Njuel iz Argentine, sa mentalitetom današnjeg HR-a, rekli bi Leu Mesiju „žao nam je gospodine Mesi, ali vi nemate pet godina iskustva u igranju u Ligi Šampiona“. Umesto toga, na osnovu ustanovljenih kriterijuma zaključili su da to dete od metar i frtalj ima potencijal, zahvalili se Njuelu i odveli Mesija na Kamp Nou, gde je dobio sve uslove da se razvije u najboljeg fudbalera na svetu (izvini Ronaldo).
Nazad na IT, kada je firma u kojoj radim prepoznala da u Srbiji više nema senior Magento programera spremih da pređu kod nas, razvili smo trening program i dali šansu ljudima sa manje skila, ali pravim stavom i željom za učenjem. Novosadski Levi9 i DMS sa studentima FTN-a rade već od ranih godina i daju im stipendiju. Nije ni čudo što mladi diplomci po difoltu idu tamo da rade. Mnogi će se ovde namršiti i reći kako te firme imaju nefer pristup talentu. Možda je tako, ali to ne sprečava druge firme da razviju svoje sopstvene programe i ponude ih studentima. Pritom ne moramo da pričamo o velikim kompanijama — čovek koji je mene zaposlio 2005. imao je dva radnika i malo dete kod kuće.
Kada ovaj pristup predložim ljudima koji me startuju s pitanjem da li mogu nekog da im preporučim, uglavnom dobijam sličan odgovor — kako da znaju da čovek u kog ulože neće za godinu dana otići i raditi negde drugde za više novca. I to je legitimna briga. Istina je da ne mogu da znaju. Neki ljudi će otići jer su alavi na pare. Drugi će otići jer su u drugoj firmi bolji uslovi ili zanimljiviji posao. Treći će ostati jer im je dobro tu gde su, žele da ostanu lojalni poslodavcu, ili jednostavno ne vole promenu.
Sve tri struje su ne samo normalna stvar, nego i prilika za rast. Ako neko ode od vas zarad 300 evra više, takav radnik vam možda ni ne treba — bolje da ode sad nego da vas napusti kad budete usred ključne faze razvijanja projekta. Osoba koja vas ostavi zarad generalno bolje prilike će vas ohrabriti da unapredite sopstveni program zadržavanja radnika. Na kraju, niko vam ne brani da svoju investiciju osigurate ugovorom (za šta postoje primeri iz prakse). No, iz mog iskustva, čovek koji je zadovoljan svojim poslom ne menja ga tek tako, pogotovo ako prema poslodavcu oseća moralnu obavezu. Takođe, nemojte smetnuti sa uma da kao što će vaša investicija da ode negde drugde, tako će i nečija tuđa da dođe kod vas.
Naši ljudi su vredni, i gladni prilike za učenjem i dokazivanjem. To su pokazali izuzetnim interesovanjem za programerske radionice, onlajn kurseve i samostalnim radom. U Somboru je nedavno održana radionica fotografije. Organizatori su se našli u problemu jer je prodato više karata nego što je ljudi moglo da stane u salu. Somborci su poznati kao inertni i nezainteresovani, pa su i organizatori očekivali malu posetu, pogotovo jer se radionica naplaćivala. Takođe, u istraživanju koje je nedavno sprovedeno u Vojvodini, pokazalo se da su ispitanici veoma zainteresovani za poslovne događaje:
Istraživanje o poslovnim događajima (Fabrika, 2017), n=82
Isto istraživanje utvrdilo je i da je tri od pet ispitanika spremno da plati prisustvo takvom događaju. Još jedan dobar primer je radionica programiranja za devojke koje je organizovao novosadski Rails Girls — za 12 mesta stiglo je čak 450 prijava. Ali između Rails Girls radionice i tri godine iskustva postoji praznina koja se može popuniti samo ako srpske IT firme prilagode svoje konkurse stvarnosti i razviju odgovarajuće trening programe koji će proizvoditi stručnjake koji su svima potrebni. A stvarnost je ta da prekaljenih programera nema mnogo, ali zato nebrušenog talenta ima kol’ko voliš.
Objavio/la članak.
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Goran Prijić
nedelja, 20. Avgust, 2017.
Mislim da je pogrešna pretpostavka da firme očekuju 3 godine iskustva, jednostavno ima toliko primera i činjenica koji govore nasuprot tome. U našoj firmi (Vivify Ideas) broj novozaposlenih bez iskustva je veći u odnosu na broj zaposlenih sa iskustvom, i taj trend je prisutan dugo. Možete potražiti konkretne firme koje u poslednjih 6 zaposlenih, nisu zaposlile bar 2 juniora, pa da onda kažemo da takav problem postoji, inače je takva pretpostavka nagađanje. I kad kažemo junior, prilično je svejedno da li govorimo o onima koji su došli sa fakulteta, ili su samouki, ili su završili neki kurs. Niko od niih nije spreman da odmah radi i potrebno je da firma uloži najpre u njihov razvoj. Ali i postojanje firmi otvorenih za juniore ne znači da će svako ko se dotakne programiranja moći da se zaposli u kratkom periodu. Najpre je potreban minimum znanja. Programiranje nije lako, ali nije više ni tako teško kao pre deset godina, i talenti mogu za oko 6 meseci intenzivnog rada doći do tog minimuma znanja. Pored tog minimuma znanja, potrebno je da se zadovolje i drugi kriterijumi: 1) da firma proceni da kandidat ima potencijala te da će se ulaganje u juniora isplatiti, i 2) da se kandidat poklopi kulturološki sa firmom gde konkuriše. To su stavke koje, siguran sam, svaka firma razmatra pri zapošljavanju bez obzira na senioritet, i ne mogu se zanemariti pri analizi ovog problema.
Aleksandar Pavlovic
petak, 18. Avgust, 2017.
Neo Kapitalizam od ljudi traži prodornost. Treba ti 3 godine početničkog iskustva - Stvori ih, ili osnuj svoju firmu, ili radi u nekoj koja plaća manje, mnogo manje, nego što očekuješ. Surovi neo kapitalizam nema milosti.
Mika
četvrtak, 17. Avgust, 2017.
Pitanje za autora: Da li bi Mesija uzeli u obzir da je imao već 25+ god i nikad nije igrao fudbal? Firme imaju, po meni neopravdanu, averziju prema juniorima od 30+ godina, kursistima i slično. Medjutim, firme se uglavnom odlučuju za prijem juniora kroz praksu, pravo sa fakulteta, a seniora kroz oglase. Tu dolazimo do situacije da ne uspevaju da popune mesta i izgube projekte. Medjutim, kad god pomenem ljude koji su se prekvalifikovali, najveći protivnici su sami programeri.
Nenad
četvrtak, 17. Avgust, 2017.
Ovo je generalno situacija u Srbiji u svim industrijama, i IT industrija je kao i u svemu drugom u mnogo boljoj situaciji. Samo pogledajte World Economic Forum Global Information Technology Report 2016 - mi smo rangirani među 5 najgorih na svetu (od 139) po ulaganju kompanija u razvoj zaposlenih. Zato svi najviše žele da rade za strane firme, jer one generalno bolje stoje po pitanju ulaganja u zaposlene.
Ivan
četvrtak, 17. Avgust, 2017.
"Promenila su se očekivanja poslodavaca i spremost da ulože u kadar pre nego što on postane produktivan" - ne bih rekao. Pre 10 godina sam prvi put trazio posao, i SVI su trazili 2 godine uskustva. Samo, posto takvih ljudi nema beskonacno puno, onda posle par meseci bezuspesne potrage, ipak pristanu da uzmu nekog bez iskustva.
Goxy
sreda, 16. Avgust, 2017.
Izgleda da su neke IT firme došle do brojke održivosti. Eto recimo čitao sam juče da Nordeus i da ima zahteve 1000x veće on ne želi da ikada pređe cifru zaposlenih veću od 250 (sad ih kažu ima 170) jer time gube lepotu življenja i rada i postaju mašina za mlevenje mesa.koje se međusobno nezna. Vrlo često te velike It kuće možda nude nešto manje plate od proseka u IT-u ali sve zbog većeg priliva mlađih neiskusnih kolega. Šta preostaje: radite na svom git repositorijumu, posećujte meetupove, pokušajte da radite na UpWork-u,..., redovno učite,... i tražite neke svoje male niše rada ako može. No da li žele i šta žele od juniora , veće IT firme , možete pročitati u iskustvima na hellowordu, možda će im to biti loša lična karta koja se više i neda izbrisati.
Srđan Grandić
sreda, 16. Avgust, 2017.
Donekle se slažem sa svim navedenim. Nema te države u svetu koja danas može obrazovnim sistemom da isprati vrtoglavi rast potražnje za IT kadrovima. Tehnologija i tržišta se neuporedivo brže razvijaju nego što bilo koji obrazovni sistem i država to mogu da isprate. Takva je situacija poslednjih par decenija, tako je danas i biće sve gore i gore u budućnosti. Neće se vremenom povećavati broj ljudi na svetskom nivou koji imaju talenta za ovakvu vrstu posla. To je kao kad bi tvrdili da će se broj sluhista povećavati, ako bi umesto IT-a posmatrali muziku. Neće, i to je neoboriva činjenica. Naravno, nije sve u talentu, ali da bi u bilo kom poslu dostigli neke visine, ljudi to ne mogu postići bez talenta. U suprotnom će postati u najbolju ruku tek malo iznadprosečni u svom poslu. S druge strane je neophodno da ljudi koji žele da se bave IT-em budu spremni na ogromnu žrtvu tokom cele svoje karijere. Moraju da stalno budu u procesu učenja, da budu radoznali, uporni, da žrtvuju svoje slobodno vreme zarad svega toga. Da zaista rade na sebi u profesionalnom smislu. To sve je nešto na šta mnogi nisu spremni ili jednostavno ne žele. Suma sumarum, bićemo svedoci rasta broja IT kadrova (koji nikako I nikada neće moći da prati rast potražnje), ali će zato rast broja kvalitetnog IT kadra biti ili vrlo mali ili čak nikakav.
Dunja
sreda, 16. Avgust, 2017.
Kao neko ko sebe neskromno smatra "nebrušenim talentom" u potrazi za šansom, podeliću svoje iskustvo iz kog se mogu izvući određeni zaključci vezano za temu. Nakon samostalnog učenja za front-end i vežbanja praktičnog znanja, krenula sam u potragu za praksom, i nakon nekoliko testiranja uvidela da se za kompletne početnike traži dosta skillova, bez Git repozitorijuma ne ulaziš ni u razmatranje. Dakle, možda seniora zaista fali, ali stiče se utisak da početnika ima jako puno, i prosto firme podižu kriterijume, a treba se istaći u konkurenciji da bi te uopšte uzeli u obzir. Naravno, sigurno da preporuka ima veliki faktor, kao i svuda. Takodje moram da se složim sa autorom oko načina rada HR-a. Nakon niza prijava, tek sam nedavno dobila zadatak od jedne firme gde sam konkurisala za praksu, koja je, citiram, "sa razlogom neplaćena". Kroz zadatak sam mogla da pokažem svoj nivo znanja, način rada, snalažljivost. Na kraju su nijanse odlučile da ipak prime nekog drugog iako sam dobila pohvale za zadatak. Teško je ne demoralisati se, ali nastavljam sa učenjem. Dakle, mogu da se kompletno složim sa autorom teksta po svemu, i da je šansu koju je on onda dobio, danas jako teško naći.
Bojan Krstic
sreda, 16. Avgust, 2017.
Sve je do ljudi, nego zapošljava samo mlade, neko ambiciozne, neko fakultetski obrazovane, neko sposobne, neko one sa iskustvom... Sa druge strane, neko se bori i napreduje, neko traži sigurnost... Inače, slažem se sa autorom teksta, samo nekako članak nije poentirao na kraju.
Žarko Ptiček
utorak, 15. Avgust, 2017.
Neće "firma" napraviti seniora od juniora. Samo će čovek koji želi da napreduje napredovati. Autor je potpuno u pravu, i potpisujem svaku njegovu reč. Naravno, imam još samo da dodam da svako od tih "nebrušenih juniora" može da radi sam za sebe (svoje klijente), i da sam napravi svoju firmu (dakle, da ima svoje klijente), dok "čeka" da ga neko drugi zaposli.
Dragan Krivokapic
utorak, 15. Avgust, 2017.
Skidam kapu za ceo tekst! Nazalost, I ja sam junior(java) I stvarno je zalosno kroz sta prolazim(o)....
10+ god iskustva
utorak, 15. Avgust, 2017.
@Bosko Pesic Za male firme vazi slicno pravilo razvoja kadra. Samo sto mala firma ne moze da radi 6 meseci training/obuku sa 10-20 ljudi i da onda odabere N dobrih. Iskreno, nikada nisam bio ljubitelj takvih treninga i obuka. Ali mala firma ima drugu prednost: "intimniji" odnos sa zaposlenima. Naime, da bi se junior razvio u dobrog programera on mora biti mentorisan. Znaci, kraj jednog seniora (ali nekoga sa dobrim komunikacionim vestinama) postaviti 1-2 juniora. Pri tome, imajte na umu da taj senior mora bar 20% vremena njima da posveti odnosno 20% vremena nece raditi na primarnom projektu. Na taj nacin junior ostvaruje "prijateljsku" vezu sa seniorom, a senior je taj koji ima jaku vezu sa firmom. Ne moze firma da ocekuje da ce dovesti 5 juniora, dati im 2 knjige i 3 repozitorijuma i onda za mesec dana traziti rezultate. Sto se tice samog teksta: sve pohvale! Mogli bi poslodavci ovo dobro prouciti. Samo se ne mogu sloziti (delimicno) sa "Takva agilnost visokog obrazovanja je nezabeležena". Ako zelimo da budemo dobri, trebamo da se ugledamo na najbolje. Na primer, ljudi koji izadju sa MIT-a, Stanforda... su itekako sposobni da brzo uskoce u projekat. Ne moraju im se objasnjavati osnovni principi, toolovi, git (o da imao sam diplomaca koji nisu znali sta je VCS).... Svoj puni potencijal ce razviti iskustvom, ali su prakticni i upotrebljivi na samom pocetku. A to je upravo taj stepenik koji nedostaje nasim diplomcima.
Boško Pešić
utorak, 15. Avgust, 2017.
"Takođe, nemojte smetnuti sa uma da kao što će vaša investicija da ode negde drugde, tako će i nečija tuđa da dođe kod vas." Ovom rečenicom autor obara sopstvenu tezu o tome da treba tražiti juniore. Takođe, autor ne daje rešenje malim firmama kako da od juniora naprave iskusnije programere ako već ne mogu da nađu seniore. A i deo sa plaćenom radionicom fotografije je nedorečen, tj. ostavlja se čitaocu da pretpostavi da se pojavio prevelik broj posetilaca. Fali malo pažnje urednika.
Janko
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Dobar članak. Međutim ima još nekoliko faktora na koje treba obratiti pažnju. 1) Nerealna priča o tome kako nema dovoljno IT stručnjaka uz kombinacju priče o visokim zaradama, a koje furaju određene firme iz svojih interesa, su doveli do toga da u industriju uđe ogroman broj kadrova koje suštinski profesija ne interesuje već su tu isključivo iz finansijskih motiva, čime je stvoren ogroman pool ispodprosečnih kadrova. To nije dobro ni za njih ni za IT. Ja ću da tvrdim da danas u Srbiji 50% ovde-nazvanih nebrušenih talenata uopšte nisu talenti, već mrtav teret industrije. Danas je svako u IT. Ljudi koji bi danas radili nešto drugo, danas su nešto-u-IT-u. Previše ljudi bez kvaliteta i istinskog interesovanja za posao koji (pokušavaju da) rade. 2) Drugi faktor je taj da domaćim firmama koje u najvećoj meri rade outsource, trebaju radnici-šljakeri, i taj profil uglavnom zadovoljavaju juniori i mediori. Tu za seniore jednostavno nema posla odnosno adekvatne plate, i to je razlog zašto seniori rade ili direktno za strane firme ili idu napolje.
Nenad
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Godinu dana vec intervjuisem frontase. Od pekara sa zavrsenim kursem do "iskusnijih" programera (2-3god iskustva). Nikad nisam gledao formalno obrazovanje i nikad nisam davao tipske testove (svakom isto) nego sam vodio intervjue u skladu sa mogucnostima kandidata kako bih mu dao sto vise sanse da prodje. Firme mozda imaju nerealna ocekivanja, ali zato kandidati...kandidati koji ne znaju najosnovnije stvari zele da rade samo najzvucnije frejmvorke, ne pristaju ni na sta drugo iako ne znaju ni sami sta znaci frejmvork, kamoli sta drugo. Kolike plate traze to ni da ne pominjem. Elem, najbitnije stavka je da godine iskustva nemaju nikakve veze sa bilo cim (imao sam lika 5godina iskustva koji nije znao bukvalno nista i klince koji nisu zavrsili faks ali sa odlicnim znanjem ili rezonovanjem) . Apsolutno podrzavam da pocetnici (nevezano za godine) dobiju priliku. Ali jedno se apsolutno ne slazem. U tvom primeru za Mesija, ja bih poredjenje dao na malo realnijem nivou (bar u mom slucaju). Da li bi Barsa uzela lika koji je tek krenuo da igra fudbal, jako ga voli, jos uvek ne zna pravila, ali ima neverovatnu zelju da igra? Mesi je vec imao osnovu i to mnogo bolju verovatno nego sto vecina ocekuje u it svetu za junior programera. I poslednje pitanje, da li si ti ikad drzao intervjue i odlucivao ko treba da se zaposli? Ako jesi, molim te podeli iskustva.
Nemanja
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Sve je to tacno. Evo vec 9 meseci obijam pragove, konkurisem i nista. Nemam iskustva, a zavrsio Visoku ICT. Ne znam sta cu dalje, ocajan sam. Novine pisu treba im it kadar, a ja neiskoriscen, zeljan znanja, bez veze, bez para sedim kuci.
Drasko
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Ako je situacija takva onda bolje nek drzava da subvencije domacim it firmama kad primaju skolovan ali kadar vez iskustva. Daleko bolje nego sto se danas bacaju pare na prekvalifikacije
Petar
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Odličan tekst, ali mislim da ni krivica nije sasvim na poslodavcima. Brdo ljudi ide nepripremljeno na intervjue i prijavljuju se na pozicije odmah nakon završenog kursa bez da su utvrdili znanje praksom i stoga poslodavci često imaju odbojnost prema takvim kandidatima. Druga stvar, zašto jure seniore jeste što se danas u Srbiji svaka budala naziva seniorom. Uzmu čukaju kod dve-tri godine i domah su seniori. Pa ne ide to tako, pritom, senioritet ne određuju godine provedene u bavljenju ovim poslom već znanje. Neko može da i dvadeset godina da čačka JavaScript npr. a da ne ode dalje od "na klik promeni boju", da li je on senior? Naravno da nije, džabe mu tih 20 godina, dok sa druge strane neko će za pet godina kroz rad na raličitim projektima steći toliko iskustva da će stvarno moći da dobije "titulu" seniora.
Milos
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Mislim da bi bilo korisno ukoliko bi napisali članak vezano za poslovnu informatiku i ljudima koji se bave erp-ovima (tu prednjači SAP svakako), čisto sa imaju uvid, nije ceo IT baziran na programiranju (jeste veći deo) ali eto, da imaju ljudi uvid, jer preko 90% velikih firmi traži baš znanje SAP-a ili nekog drugog erp-a
Марко
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Сјајан чланак! Као програмер са деценијом искуства у српском ИТ-ју, потписујем све што си рекао. Да додам листи фирми од горе, РТ-РК рецимо исто има врло организован и опсежан приступ новајлијама, али не даје прилику људима без факултета.
SS
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
"Ako neko ode od vas zarad 300 evra više, takav radnik vam možda ni ne trebao"- 300e na platu u Novom Sadu i te kako pravi razliku. Za juniora sigurno, mada mislim i za vecinu mediora.
Jovan
ponedeljak, 14. Avgust, 2017.
Vrhunski objasnjeno