IT Industrija
🔥 Najčitanije
🔥 Najčitanije
Svi znaju da kompanije prikupljaju podatke o svojim korisnicima preko interneta, ali većina verovatno nije svesna dokle ta praksa doseže.
Pre nego što je postala novinarka NPR-a, Lorel Vemzli je radila u nekoliko tehnoloških kompanija. Jedna od njih se bavila tehnologijom u polju marketinga, a cilj joj je bio da prati ljude, objedini podatke koje dobije, i iskoristi ih za efikasnije oglašavanje.
Što je više znala o tome kako se informacije skupljaju, dele i prodaju, sve više je želela da se zaštiti. Problem je u tome što je teško znati šta je od stvari koje je radila zapravo korisno, a šta potpuno besmisleno.
Zbog toga se obratila ekspertima iz polja digitalne sigurnosti i privatnosti kako bi saznala kako oni štite sami sebe, i šta preporučuju za sve ostale.
Postoje osnovni koraci koje bi svi trebalo da preduzmu. Ovde spada korišćenje jakih lozinki, overavanje autentičnosti kroz dva faktora, i skidanje poslednjih bezbednosnih zakrpa (update-ova) kada god su one dostupne.
Eksperti prave razliku između bezbednosti i privatnosti kada se radi o podacima. Bezbednost se generalno odnosi na sprečavanje drugih ljudi da dobiju pristup tuđim informacijama — kao što je krađa broja kreditne kartice ili hakovanje naloga. Privatnost se najčešće koristi kada se priča o onemogućavanju praćenja kretanja (bilo da je fizičko, ili onlajn kretanje po raznim stranicama) koje bi neko mogao da iskoristi za reklamiranje ili nadzor.
Ispostavlja se da su koraci za zaštitu bezbednosti mnogo jasniji od zaštite privatnosti.
Koristite jake lozinke za vaše naloge
Lozinke bi trebalo da budu dugačke i jedinstvene za svaki sajt na kome je osoba registrovana. Nikada ne treba koristiti nešto poput 1234. Treba da postoji neka nasumičnost i da se koriste i drugi karakteri pored slova i brojeva.
Koristite softver koji upravlja vašim lozinkama
Budući da lozinke treba da budu različite i komplikovane, pametno je koristiti tzv. password manager program. Na taj način je dovoljno da se zapamti samo lozinka za njega.
Uključite proveravanje autentičnosti kroz dva faktora
Two-factor authentication opcija se često pojavljuje prilikom pravljenja naloga, a određeni sajtovi vas i kasnije često podsećaju da je uključite ukoliko već niste. Najčešće se traži da upišete broj svog mobilnog telefona, nakon čega dobijate poruku sa dodatnim brojem koji upisujete pre nego što se ulogujete.
Iako je ovo najčešći način, on nije najbezbedniji, pošto SMS poruke može da presretne i internet provajder, policija i druge vladine organizacije.
Bolja opcija je da se koristi aplikacija koja prima taj drugi faktor, umesto SMS-a. Takve aplikacije su Authy i Google Authenticator.
Moguće je koristiti i fizički „ključ” koji se povezuje preko USB-a ili wireless-a, što je veoma bezbedna opcija.
Skinite poslednje bezbednosne zakrpe
Veoma retko su bezbednosni problemi aplikacija vezani za rupe koje postoje u novim verzijama. Problemi nastaju kada prođe izvesno vreme, pa veliki broj ljudi sazna za rupe koje postoje. Na sreću, kompanije uglavnom pomno prate ove sigurnosne probleme, pa izbacuju zakrpe za njih. Međutim, ukoliko ne kliknete na obaveštenja o novim apdejtima, nećete biti zaštićeni.
Nisu svi napadi posledica malvera ili hakera koji neprimetno upadaju u tuđe naloge. Ponekad su ljudi jednostavno prevareni da daju svoje podatke zlonamernicima.
Phishing je vrsta onlajn prevare gde napadač, najčešće lažnim predstavljanjem, pokušava da ukrade vaše korisničko ime i lozinku, ili da zarazi vaš računar.
Ova vrsta napada može da se izvede preko mejla, SMS-a, ili telefonskog poziva. Najbolji savet je da treba biti pažljiv pošto često postoje znaci da poruke nisu iz pouzdanih izvora — greške u kucanju, linkovi ka sajtovima koji su različiti od onih ka kojima bi trebalo da vode, ili ukoliko mejl dolazi sa čudnog domena.
Dobra ideja je da se napravi bezbednosni plan, koji može da se započne odgovorom na sledeća pitanja:
Kada odgovorite na ova pitanje, biće vam lakše da se fokusirate na obezbeđivanje stvari do kojih vam je najviše stalo.
Aplikacije na telefonu mogu mnogo toga da saznaju o korisniku zbog podataka kojima imaju pristup. Čak i naizgled bezopasne aplikacije, kao što je „baterijska lampa”, mogu da prodaju podatke koje su prikupili o korisnicima.
Zbog toga je pametno da obrišete sve aplikacije sa vašeg smartfona koje vam nisu neophodne. Za većinu stvari možete da koristite veb-pregledač, pa ni nema potrebe da imate posebnu aplikaciju na telefonu. Zapravo, veb-pregledači ne mogu da pristupe tolikom broju informacija kao aplikacija, tako da su bezbedniji.
Ukoliko ne koristite aplikacije za, na primer, Facebook i Twitter postižete dve stvari. Prvo, dajete manje ličnih podataka kompanijama, čime ste zaštićeniji. Drugo, što manje podataka kompanije imaju, to manje para zarađuju.
Čak iako ste veoma dugo na Facebook-u, pa vam deluje kao da je kasno da prestanete da ga koristite jer sve znaju o vama, treba da znate da nikada nije kasno. I dalje ćete imati koristi od toga što u budućnosti ne skupljaju vaše podatke.
Ukoliko želite da vaše poruke budu potpuno sigurne, najbolje je da koristite aplikacije za čet koje imaju tzv. end-to-end enkripciju, kao što su Signal, Viber, ili WhatsApp. Ova vrsta zaštite omogućava da poruku mogu da pročitaju samo osoba koja je šalje i osoba koja je prima — i niko u sredini.
Međutim, uprkos tome što je sadržaj poruka zaštićen enkripcijom u ovakvim aplikacijama, metadata nije. Tu spadaju oni opšti podaci, kao što su: ko je poslao poruku, kada i odakle. Već iz ovih podataka može mnogo da se zna, čak iako se ne zna tekst same poruke.
Kada se priča o pojedinačnim aplikacijama, stvari su pomalo komplikovane.
Stručnjaci za privatnost na internetu sa Univerziteta Stenford kažu da Facebook Messenger ima pristup daleko većem broju informacija ukoliko ga koristite preko aplikacije, a ne preko veb-pregledača. Oni savetuju da je bolje koristiti WhatsApp ili SMS poruke.
Što se tiče WhatsApp-a, on je u vlasništvu Facebook-a. To znači da kada podelite svoje kontakte sa WhatsApp-om, istu informaciju dobija Facebook, mada je istina da ne može da pročita sadržaj vaših poruka.
Na iPhone-u aplikacija iMessages podržava enkripciju kada poruke šaljete drugom uređaju sa Apple-ovim iOS-om, ali ne i kada je pošaljete Android uređaju.
Treba znati da sva enkripcija pada u vodu ukoliko svoje poruke bekapujete na neki cloud servis, kakvi su iCloud i Google Drive. Ovu opciju nudi, na primer, WhatsApp pa je bitno da bude isključena i da obrišete već bekapovane podatke, ukoliko oni postoje.
Preporučuje se da, gde god je to moguće, odete u podešavanja i isključite personalizovane reklame, što kompanijama daje dozvolu da vas prate na invanzivan način.
U nastavku se nalaze stranice na kojima možete naći uputstva kako da isključite ovu funkciju na Google-u i Android-u, Apple-u, i Twitter-u. Na ovoj Facebook stranici možete otići u podešavanja reklama i podesiti sve što želite na „nije dozvoljeno”. Ovde je uputstvo kako da ograničite informacije koje se dele sa Facebook-om, a nisu vezane za korišćenje samog Facebook-a.
Još jedna stvar koju možete da uradite je da odete na ovu stranicu i obrišete sve što možete. Tamo će vam biti prikazano sve što ste ikada pretraživali i svaki YouTube video koji ste pogledali. Iskočiće vam pitanje da li ste sigurni da želite sve da obrišete, pošto to „može da utiče na određene stvari”. Stručnjaci kažu — obrišite.
Kada se suočite sa svim problemima koji su u vezi sa bezbednošću i privatnošću na internetu, možete da se osetite obeshrabreno. Zato je pametno da se ovim stvarima bavite malo po malo.
Ne morate da napravite listu svih naloga koje imate, pa da provedete dan u menjanju lozinki ili integraciji u password manager — to možete da uradite pojedinačno za svaki sajt kada se sledeći put ulogujete na njega.
Čak i najjednostavnije stvari poput ojačavanja lozinki, uključivanja autentikacije kroz dva faktora i povećane pažnje da li ste žrtva prevare — učiniće vaše naloge mnogo bezbednijim. Potom samo treba da nastavite.
Internet je svakodnevnica i u budućnosti možemo da postanemo samo još više vezani za njega. Zbog toga je bitno da svi korisnici znaju kako se podaci skupljaju i koriste, i kako da se zaštite.
Objavio/la članak.
petak, 23. Oktobar, 2020.