5 laži koje vam pričaju o zapošljavanju

Ivan Bjelajac, CEO MVP Workshopa, piše o nekoliko ključnih zabluda o zapošljavanju kojima smo skloni da verujemo, a ne pomažu nam.

Ivan Bjelajac
02/02/2016

Kažu da kompanijska kultura počinje sa prvom zaposlenom osobom. Upravo ovo čini zapošljavanje jednim od najriskantnijih, ali i najzahvalnijim procesom u kompaniji. Na ovo je potrebno da se obraćati puno pažnje, pa ću ovom prilikom podeliti sa vama neke lekcije koje sam naučio kroz iskustvo.

Većina kompanija zapošljava na osnovu pretpostavki, jer ljudi neće pokazati istinito lice u kontekstu u kom ih ocenjujete: “Procenjujemo sve što radiš i odlučujemo da li ili ne želimo da ti damo novac”. Intervju, na osnovu koga bi trebalo da odlučite da li ćete sedeti pored te osobe osam sati dnevno, je gotovo uvek razgovor pod pritiskom tokom koga gotovo uvek treba očekivati laži ili ulepšavanje stvarnosti.

Proces je naklonjen onima koji lepo pričaju, a ne onima koji rade.

Drugim rečima: proces zapošljavanja kako ga mi poznajemo aktivno ohrabruje laži ili namerno “popravljanje” istine. Ovo vodi tome da menadžeri zapošljavanja i potencijalni zaposleni imaju potpuno pogrešno shvatanje procesa. Evo nekoliko zabluda na koje često nailazimo kada formiramo tim:

Izuzetne kompanije imaju mnogo ljudi

Zapravo, imaju. Mnoge kompanije i oni koji traže posao zaluđuju se mantrom da su kompanije koje uspešno zapošljavaju neverovatno produktivne i uspešne. Zapošljavanje nije posledica uspeha. Prihod i kupci jesu. Zapošljavanje je posledica neuspeha da kreirate dovoljno vrednosti kako bi vaš proizvod rastao bez pomoći.

Kompanije koje su zaista izuzetne, imaju manje ljudi jer su sposobne da ostvare velike stvari sa nekolicinom. Ovo, ipak, ne znači da bi trebalo da se osećate loše kada zapošljavate, ali možda ne bi trebalo ni da se ponosite i osećate moćno zbog toga.

Zapošljavanje je odlično, s druge strane, jer vam daje više mogućnosti i resursa. Niko nije savršen, i ne možete očekivati da radite sve sami, ali bi proces zapošljavanja ljudi za kompaniju trebalo da bude iskustvo obuzeto skromnošću. Posle svega, vi ste oni koji zapošljavaju druge ljude – jer bez njih ne možete. Poštujte to, uvek.

Zapošljavajte one koji se uklapaju u vašu kulturu

Ne, nemojte. I ne bi trebalo da diskriminišete po ovom osnovu. Zapošljavanje različitih ljudi je zapravo odlična stvar. Iako vaša kultura počinje sa prvim zaposlenima – ona se ne završava tu.

Ne trebaju vam novi zaposleni koji će se uklopiti u kulturu, već ljudi koji će joj doprineti. Većina ljudi vidi kompanijsku kulturu kao statičnu, a njeno formiranje okončano rano u kompanijskom životu. Vaša kultura se širi zajedno sa biznisom. Ideja čuvanja kompanijske kulture nije tačna i trebalo bi je napustiti što pre.

Naši novi zaposleni nisu drugačiji u našim očima, jer su proširili kulturu. Promenili su šta “različito” znači za nas, tako da ni dana kada smo ih zaposlili nismo mogli reći da će se loše uklopili u kulturu. Postoji duboko uvrežena i prirodna tendencija nas ljudi da zapošljavamo one koji su “kao mi”. Borite se protiv ove predrasude.

Pružanjem prilike različitim osobama, smanjićete šansu da promašite nekog zaista sjajnog – a nikada nije dobro promašiti odlične ljude. Fraza: “zapošljavaj sporo, otpusti brzo” dolazi iz straha da kompanije zapošljavaju loše ljude, dok je jako malo kompanija uplašeno da će propustiti one odlične. Cena je nepoznata i nenadmašiva. Facebook je tako omašio Brajana Ektona (suosnivača WhatsApp-a), a koštalo ih je 8 milijardi i mesta u odboru.

Najbolje je zapošljavati iskusne

Zapošljavati iskusne ljude je stvarno odlično, ali zapošljavati one koje možete dalje razvijati je još bolje. Iskreno, tehnologija je uglavnom igra koja privlači mlade, te mnogi odlični zaposleni nemaju dug CV.

Važno je imati na umu da potencijal i iskustvo nisu opoziti. Potencijal je prvi derivat iskustva. Većina kandidata ima većinu i oba su važna, s tim da je potencijal mnogo vredniji. Intervjuisti iskustvo je lakše obaviti jer otkrivate šta je neko već uradio. Intervjuisati potencijal je teško jer predviđate šta će tek da uradi. Jedna osoba sa mnogo potencijala koja daje sve od sebe mnogo je bolja za kompaniju od eksperta.

Ovo ne znači da ekspertiza nije bitna, već da je brzina promene u tech industriji tako velika da statična ekspertiza brzo postane suvišna. Kao menadžera zapošljavanja, vaš posao jeste da zaposlite ljude čiji potencijal će eksplodirati kada se pridruže vašoj kompaniji i tako, ujedno, guraju poslovanje.

Jedan od najboljih načina da pronađete ljude sa visokim potencijalom jeste da tražite radoznalost. Dok eksperti govore o onome što poznaju, radoznali ljudi govore o onome što ne znaju. Kada ih intervjuišete, proverite ekspertizu otkrivajući vrednosti. Onda potražite radoznalost.

Metrika produktivnosti podiže učinak i prenosi ga od pozicije na poziciju

Zapravo, većina izvrsnih i efikasnih kompanija koje znam nemaju individualnu metriku uspeha. Ovo stoga što uglavnom ne pomaže u popravljanju menadžmenta peformansi. Kada date ljudima kvantifikovan oblik njihovih ostvarenja, pokušaće da jure taj broj glavom bez obzira i prestaće da rade one male stvari koje se ne pokazuju u statistici.

Rezultati za vaš biznis biće poražavajući.

Nedavno sam napisao blog post u kom sam poredio biznis sa košarkom – ovo nudi odlične paralele. U sportu postoji naziv za ovo – “igrač sa praznom statistikom”. Ovo se odnosi na ljude koji nabudže svoju statistiku na kraju igre, kada nisu toliko bitni.

Zaposleni u korisničkoj podršci koji poveća brojeve svog performansa tako što bira da rešava lake probleme korisnika je dobar primer ovoga. Njegovi rezultati su oličeni u velikoj brojci koja se zapravo ne prevodi u uspeh. Postoji razlog zašto NBA ne daje nagradu za najvrednije igrače ljudima u gubitničkim timovima. Ako ono što radite ne omogućava pobedu vašem timu, ne pomažete mu.

Istina je da su neke kompanije bolje u merenju rezultata od drugih i merenje nije nužno loša praksa. U hokeju, na primer, nagrađuje se asistencija kako za dodavanje koje vodi golu, tako i za dodavanje koje narednim dodavanjem vodi golu. Košarka i dalje ima mnogo toga da nauči od hokeja, kao i firme.

Imati “dobre brojeve” na jednom poslu ili poziciji ne znači da ćete biti dobri u narednom poslu, kompaniji ili poziciji. Ovo može voditi takozvanom Piterovom principu – zakonitosti koja kaže da je u budućnosti svake velike kompanije da joj se “menadžeri uzdignu na nivo svoje nesposobnosti”.

Uvek izbegnite ego i zapošljavajte skromne ljude

Šalim se. Ovo je zapravo tačno. Uvek izbegavajte loše ljude, čak i ako su sposobni. Oni su pogubni po sve ostale i uvek će vas povući na negativan kraj.

Ivan Bjelajac

Objavio/la članak.

utorak, 2. Februar, 2016.

IT Industrija

🔥 Najčitanije

Višnja

ponedeljak, 8. Februar, 2016.

Za mene, harmonija koja vlada u timu je od presudne važnosti. Prilikom intervjua procenjujem da li je kandidat neko ko će doprineti atmosferi ili će remetiti harmoniju u timu. Veoma je važno ne propustiti dobrog kandidata ali je još važnije ne zaposliti pogrešnu osobu. Kompanijska kultura počinje od prvog zaposlenog, čak i ranije-od samog vlasnika. Jako je važno eliminisati svaki oblik diskriminacije, verske, rasne, polne, starosne...važno je zaposlenom objasniti u kakav tim (potencijalno) dolazi, iskreno reći o svim dobrim i lošim stranama koje kompanija ima. Ne verujem u prevare i zamajavanje. U mojoj firmi, raspon godina je od 25 do 45 i svi su sjajni i neobični (lično i kulturološki) na svoj način ali se svi sjajno uklapaju u mozaik koji želim da stvorim. To je tim.

Petar

sreda, 3. Februar, 2016.

Gde u ovoj zemlji steći iskustvo i kakve su šanse čoveka iz manje sredine da dobije priliku da stekne neko istkustvo (a da to ne bude stručna praksa jer je to uglavnom slabije plaćeno i zahtevno ljudima sa strane ). Svi početnici su u mnogim slučajevima osuđeni na freelancing i sličnu patnju. I ja sam kao Nanta bio na raznim "krugovima", bilo je i dobrih priča, pohvala itd i sve je ostalno na tome i takođe sam iz manje sredine. Izgleda da je freelancing moja sudbina :))

Ivan Bjelajac

sreda, 3. Februar, 2016.

@Milan - Nisam siguran da imamo sistem da provalimo nekoga :) već zapravo mislim da smo vremenom od firme koja je primala ljude na osnovu razgovora za posao prerasli u firmu koja se trudi da prvo neko vreme radi sa kandidatima kako bi se i jedni i drugi uverili da nam saradnja odgovara. Na kraju - mislim da je ovaj način pošteniji. Da smo ga primenjivali ranije verovatno bi i sebe i neke ljude poštedeli lošeg iskustva u prošlosti. Tekst sam napisao (u originalu na Devana.rs blogu) sa ciljem da skrenem pažnju na neke (po mom mišljenju) miskoncepcije sa obe strane. Ne bih ga nazvao nečim što je vodič za firme ili vodič za zapošljavanje - već bih pre rekao da po mom mišljenju ova verovanja postoje sa obe strane, a nemaju uporište u realnosti i pravim dobrim praksama. @Maja za konkretnu diskusiju bi morao da ide ili novi članak ili da prebacimo diskusiju na ivan.bjelajac et devana dot rs. @Milan (2): Ovo nije baš povezano sa brojem zaposlenih u globalu (sem ako ne krenemo od pretpostavke da je u pitanju firma sa ukupno jednim programerom, ali onda joj programiranje nije deo osnovne delatnosti) već organizacioni problem vezan za Tower of Knowledge generalno. To nije nešto što se nužno ispravlja dodavanjem ljudi i to ne mora biti ni najbolji način. @matori: Starosna diskriminacija u inženjerskom poslu sigurno postoji (nije pohvalna, ali postoji) i prvi bih za sebe već sa 33 godine rekao da sam propali inženjer. :) Svaka čast što se sa 43 i dalje držiš protiv mladih naraštaja, mislim da se to nedovoljno ceni.

Milan

sreda, 3. Februar, 2016.

"Izuzetne kompanije imaju mnogo ljudi" - Delimicno je tacno. Sa druge strane postoje kompanije koje zaposljavaju dva do tri inzinjera po odredjenoj ekspertizi jer u tom slucaju ako jedan ili dvojica odu iz kompanije posao moze da se nastavi i ne nastaje veliki gubitak. Kompanije koje imaju jednog inzinjera po ekspertizi cesto dolaze u ozbiljne probleme kada inzinjer odluci da napusti kompaniju.

Nanta

sreda, 3. Februar, 2016.

Interesantno. Uglavnom ima nedoslednosti u ovoj logici. Bavila sam se zapošljavanjem drugih dugo. Ne za platu. Primorama volonterstvom radi iskustva. Ok. Ništa specijalno nisam naučila osim kako se lažu drugi i kako da lažeš sebe. Onda sam prešla sa druge strane. Nikada me niko nije zaposlio jer nemam dovoljno iskustva. Naslušala sam se svih onih istih lagarija i neefikasnih intervjuera. Imam nekoliko različitih interesovanja i hobija, od moje radoznalosti i želje da učim njima se povraćalo. Uvek žele onig u koga će najmanje da ulažu, kome ne treba obuka, uvođenje u posao... Onda sam prestala da cepam cipele na krugove i krugove konkursa i počela sama da iz tih interesovanja stvaram nešto... Bez novca za hleb. Ono što nema veze sa mojim fakultetima i diplomama. Sada sam u situaciji da sama biram s kim ću da radim, sada sam im interesantna i veliki potencijal. Naravoucenije, pričati o HR menadžmentu u Srbiji je čista masturbacija. Niko veze nema, igraju se zapošljavanja. Zvučne pozicije bez ikakvog zadovoljstva poslom.

novii

utorak, 2. Februar, 2016.

Zanimljiv članak koji nudi pogled sa druge strane.

Luka

utorak, 2. Februar, 2016.

Upravo sam hteo da napisem isto sto i Milan.

Милан

utorak, 2. Februar, 2016.

Прилично оштар текст. Ја увод читам као: сви људи лажу, али ми имамо систем да их провалимо. С обзиром да програмери могу да бирају послове, мислим да компаније имају више разлога да лажу (тј. "улепшавају стварност") него програмери. Други текст за редом од Деване који ме је благо изнервирао. Први је онај где се људи позивају да раде за мању плату, јер новац није битан, а Девана је супер фирма где се раде јако занимљиве ствари итд.

Maja

utorak, 2. Februar, 2016.

Odličan deo članka vezan za traženje vrednosti tokom intervjuisanja. Koja pitanja predlažete Ivane? Bravo i hvala.

matori

utorak, 2. Februar, 2016.

Istina imam 43g i programer sam, internetom se bavim od njegovog nastajanja (mladi to ne mogu da kazu), kad god sam menjao posao dok me ne vide uzivo sve je ok, kad posaljem CV misle upravo to sto ste napisali da mi je cv predugacak i da sam pogresno upisao godinu rodjenja i onda kad skontaju da sam stariji krecu muke i lagarija :P uvek na kraju sam dobio posao ali sam morao da se dokazujem vise nego moje mladje kolege :)