Sa Startitom smo pre deset godina krenuli da radimo na stvaranju sve većeg broja tehnoloških kompanija, takozvanih startapa, sa željom da tako gradimo budućnost ekonomije i celog društva Srbije. 

Uprkos mnogim uspesima domaće startap scene koji dokazuju potencijal, izostao je željeni talas stvaranja velikog broja veoma uspešnih kompanija. To što poslednjih godina opada količina investicija u srpske startape, što još uvek nemamo “jednorog” kompaniju, su neki od pokazatelja neostvarenog velikog potencijala.

Sa Tesla Nationom želimo da nadoknadimo jedan deo izazova koji imaju domaći preduzetnici. Iako tehnološki sposobni i talentovani, kreativni i inovativni, mnogi preduzetnici nemaju znanje i sklonosti ka prodaji i promociji, domensku ekspertizu iz ne-tehnoloških industrija, a posebno poslovne kontakte koje imaju preduzetnici sa razvijenih tržišta, poput recimo američkog.

Vladeta Radovanović je softverski inženjer i dugogodišnji uspešni preduzetnik u domaćoj uslužnoj IT industriji, sa zadovoljnim klijentima širom sveta i više stotina softverskih projekata iza sebe. Tokom svoje karijere pokušavao je nekoliko puta da napravi i proizvod, ali je uvek nešto falilo. Imali smo sreće da pronađemo izuzetne preduzetnike iz SAD-a kojima je trebao tehnološki partner radi pokretanja novog biznisa i da sa strane Srbije pronađemo dobrog partnera za njih. 

Njihov poslovni poduhvat su pokrenuli prošle godine u najvećem jeku pandemije i verujemo da njihov primer može biti nova formula za kreiranje naredne generacije uspešnih tehnoloških kompanija iz Srbije. 

Ovom prilikom se posebno zahvaljujemo organizaciji Serbian Entrepreneurs i Tesla Nation ambasadoru Milošu Čitakoviću na svoj pomoći i povezivanju sa preduzetnicima u Americi, koji su Vladetini partneri u ovom biznisu.

Tesla Nation je nevladin projekat za rebrendiranje Srbije koji su podržali Byteout, Catena Media, Clockify (Coing), Codetribe, Elbet, Embroker, Flock, HTEC, IGT, Infostud, Kroon Studio, Mad Head Games, Microsoft Development Center Serbia, MVP Workshop, OTP Banka, Presta, Quantox Technology, Share IT, Sprawsm, Thingsolver, TNation, TradeCore, Zuhlke, 3lateral.

Kako si se pronašao u tehnološkom preduzetništvu? 

Ja sam se oduvek zanimao za računare i odlučio sam da upišem IT smer na Fakultetu organizacionih nauka. Tokom studija sam se zanimao za programiranje i paralelno sam i radio, uglavnom frilens poslove uz par izleta. 

Još tada sam zaključio da nakon što završim fakultet želim da probam da radim nešto svoje. Razmišljao sam da ako ne probam tada, sa 23 godine, teško da ću moći kasnije sa 35, 40 godina, sa obavezama, porodicom. 

Odluku sam doneo u dva koraka, a prvi je bio između treće i četvrte godine fakulteta kada sam bio na studentskoj praksi u jednoj našoj velikoj auto kući. Tu sam prvo zaključio da ne želim da radim tamo gde IT nije primarna delatnost – tamo gde se IT svodi na “crkao mi računar, popravi mi računar”.

Nije to bila odluka sa kojom sam se probudio jednog jutra i rekao sebi, ja ću sada da se bavim preduzetništvom, već se to desilo spontano. 

Drugi korak je došao odmah nakon završetka fakulteta kada sam dobio ponudu da radim u jednoj domaćoj banci. Tu sam posmatrao kako izgleda atmosfera rada u banci i zaključio da ta kultura koja nalaže da mogu da nosim odelo koje god boje hoću, dok god je ono sivo i košulju koje god boje hoću dok god je plava, ili sam bar ja tako to shvatio, meni baš i ne odgovara. 

Posebno mi nije odgovaralo to što mi je čovek koji je trebalo da mi bude nadređeni rekao da bih prvu sledeću poziciju mogao da dobijem tek za tri ili četiri godine. Verujem i da su se banke verovatno promenile od tada u skladu sa vremenom, ali mi je to delovalo neprimereno mojim afinitetima i mojoj ambiciji.

Nakon tih par iskustava sam se u potpunosti okrenuo preduzetništvu. Kroz poslove koje sam radio na različitim mestima sam zaključio da više želim da radim sam, da se više trudim i zalažem nego da radim za nekoga drugog ko mi govori šta da radim, na koji način, kad, kako i zašto.  Tako je vremenom od onih malih frilens poslova proizašlo ovo što je danas moja firma, Presta.

Dobra strana je sloboda, a šta bi bila loša strana preduzetništva? 

Preduzetništvo nije za svakoga. Ta doza odgovornosti, pogotovo kada vodiš tim od sada 15 ljudi, nije jednostavna. Odgovornost da ima posla za svakoga, da znaju kako da ga obave, da nemaju nikakve blokade na putu, da se sve isporuči klijentu, da klijent bude zadovoljan, pa da na kraju to bude plaćeno i da svi budu zadovoljni… Težak proces od početka do kraja, ali mene ispunjava.  

Loša strana koju bih izdvojio je to što često nemam luksuz da u potpunosti biram sa kim ću da radim. Nemam taj luksuz da ponekad odbijem klijenta, iako mi se ponekad ne dopadaju skroz ili klijent ili uslovi, možda čak ni proizvod, odnosno projekat, ali biram da ga prihvatim jer sam odgovoran za to da se na kraju dana plate svi računi.

Dokle je stigla tvoja firma?

Presta sada broji 15 članova, što je skoro najveći broj ljudi koji smo imali. Imali smo razne fluktuacije i brojevi tog tipa, bilo zaposlenih, projekata ili stanja na računu nam nikada nisu bili cilj sami po sebi. Cilj nam je bio i ostaje napredovanje  u pogledu znanja, portfolija, sposobnosti i kvaliteta usluga koje pružamo. Mislim da smo na dobrom mestu, i iako je prošla godina bila vrlo izazovna, uspeli smo da napredujemo, potpišemo neke nove ugovore i dobijemo neke nove, vrlo zanimljive i vrlo važne projekte. Sve u svemu, mislim da smo na odličnom mestu.

Zašto si odlučio da se baviš uslugama, a ne razvojem proizvoda?

Odluka da napravimo uslužni a ne proizvodni biznis je došla spontano, jer su ti prvi poslovi koje sam radio bili uslužni i svi koji su dolazili nakon toga su bili uslužni. Dobre strane razvoja proizvoda su to što proizvod daje mnogo veću slobodu da diktiraš u kom pravcu će ići tvoj biznis. Istovremeno, ni rad na proizvodu nije baš romantičan kako se priča — uvek je težak, iscrpljujuć, ponekad i monoton. Nije isto ako godinu dana radiš na četiri različita projekta, u potpuno različitom domenu ili pet godina gledaš u jedan te isti softver. 

Dodatan izazov je to što, da bi se vodio proizvod, potrebna su razna neprogramerska znanja, koja mi ni u jednom slučaju, do skoro, nismo imali. Mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto ni jedan od naših ranjih izleta u proizvode nije uspeo, a nije da nismo pokušavali. Bili bismo ludi da nismo, budući da proizvodi mogu biti daleko profitabilniji i što pored uvek cenjene slobode pružaju stimulativne izazove koji se ne mogu naći u uslužnom biznisu… 

Kako ste prolazili sa pravljenjem proizvoda do sada? 

Prvi je bila jedna WordPress tema koja se prodavala na dobro poznatom ThemeForestu. Mislim da smo tu imali dosta šanse za uspeh, i ono što smo uradili bih stvarno i nazvao uspehom. Neuspeh nam je došao iz nečega što bih mogao da nazovem našom poslovnom nezrelošću. Na startu smo postavili određene ciljeve koje smo potom i premašili, ali naprosto desilo da se tim raspadne zbog nejasnih uloga i načina na koji delimo novac među sobom, što je nešto što sam neuspešno pokušavao da definišem od starta. Čuo sam dosta takvih priča kod nas, ljudski faktor ume da bude nezgodan po tom pitanju na ovom prostoru, što je šteta jer smo imali velike šanse za uspeh. 

Sledeći proizvod koji smo pravili je zaživeo taman toliko da možemo da kažemo da je validirao problem, budući da smo imali 10.000 korisnika. S druge strane nije zaživeo budući da nismo mogli da ih konvertujemo u plaćajuće. Pretpostavljamo da nam je falilo  to što u firmi nismo imali  marketing stručnjake, stručnjake za promociju na društvenim mrežama, za dobru optimizaciju, koji bi tada mogli da naprave odličan reklamni tekst za englesko govorno područje.  Proizvod nije umro, ali ne mogu ni da kažem da je rođen kvalitetno da bi zaživeo. Važna stvar za uspeh sopstvenog proizvoda je i adekvatan budžet za marketing, jer bez njega se teško šta može plasirati u današnje vreme, a takvu vrstu investicija nismo bili spremni tada da izdvojimo. 

Obrni okreni, uprkos želji i očiglednim prednostima rada sa proizvodom, naprosto nismo imali dovoljno znanja i iskustva da sami napravimo adekvatan uspeh, ili sreće da otkrijemo partnere koji su imali i ta znanja i poslovnu zrelost koja bi nam omogućila uspeh na ovom polju. A, na kraju dana, imamo sreće da su klijenti za uslužni biznis uvek tu i da smo u tome dobri i logično je da se vremenom na to fokusiramo. 

Kako ste postali deo Tesla Nation projekta? 

Vukašin, osnivač Startita i Tesla Nationa i ja se znamo veoma dugo i kada mi je spomenuo ideju ona mi se veoma svidela ne na prvu, nego na nultu loptu. Ja se preko 10 godina bavim ovim poslom i, iako je percepcija Srbije u poslednje vreme malo bolja nego što je bila kada sam počinjao, tu i dalje ima mnogo posla. Ali ja ne mogu sam da promenim percepciju Srbije u svetu, niti bilo ko drugi, ma koliko velika ili mala firma bila, sama to ne može da uradi kvalitetno. 

Tako da, ideja da Tesla Nation okupi firme i pojedince i da zajedničkim snagama utičemo na percepciju Srbije u svetu mi je fantastična i zato sam odmah odlučio da se priključim ovom projektu. 

Kakav uticaj je Tesla Nation imao na vas?

Prilike koje mi je Tesla Nation pružio su, iz ove perspektive, izvanredne. Iako smo krenuli polako i korak po korak, čak je i prvi potencijalni klijent sa kojim nismo ušli u saradnju osoba koja mi je pružila neverovatne uvide i drugačiju percepciju toga šta naša firma radi i sa kakvim klijentima treba da sarađuje. Sa njom i dan danas imam periodične razgovore, to je naprosto jedna fantastična osoba koju ću nadam se uspeti da zadržim kao prijatelja, sagovornika i mentora.

Druga prilika koju sam dobio desila se početkom prošle godine, baš u vreme kad se korona razbuktavala, i može se ispostaviti da će od nas napraviti jednu skroz drugačiju firmu. Reč je o partnerskoj saradnji na jednom novom biznisu sa partnerima iz Amerike sa kojima razvijamo proizvod za vrlo specifičnu nišu u medicini. Dobili smo priliku da kao tehnički partner učestvujemo u izgradnji ovog biznisa, u zamenu za značajan vlasnički udeo u kompaniji. 

Poučen našim pređašnjim iskustvima o proizvodima koji nisu uspeli, vrlo sam temeljno ispitao tu priliku i, zajedno sa kolegom, uključio sva svoja čula kako bismo procenili da li je u pitanju projekat u koji se vredi upuštati, i koji ima perspektivu i budućnost. 

Ključni su nam bili ljudi, naši partneri iz Amerike. U pitanju su dva izuzetno ostvarena, uspešna i iskusna preduzetnika iz SAD koji zajedno više nego dovoljno nadopunjuju veštine i znanja koja nama fale. 

Jedan ima ogromno domensko znanje u vođenju klinika za akupunkturu za koje pravimo ovaj proizvod i njegovo znanje i problemi sa kojima se svakodnevno susreće su nam od velikog značaja. Ne samo da sam poseduje najveći lanac takvih klinika u zemlji već mu je i povezanost u industriji vrlo jaka i razgranata. Često drži predavanja i obuke u toj oblasti, vrlo je cenjen, i te veze će nam biti primaran kanal prodaje — tako će doneti najviše koristi poduhvatu.

Jednoglasno smo se složili da je tim ljudi sa kojima smo tada ostvarili saradnju ne samo profesionalan i kvalitetan, već da u startap ulaze sa znanjima i iskustvima koja mi naprosto nemamo i koja su nam falila kada smo pokušavali da napravimo svoj proizvod. Mi kao tehnički partner radimo ono u čemu smo najbolji i tu nam je prepuštena sva sloboda da to radimo na način na koji mi verujemo da je najbolji. Oni, s druge strane, u svojim zonama rade najbolje, a to su domensko znanje i prodaja i marketing. Za sada to sjajno funkcioniše i godinu dana kasnije mi smo pred samim lansiranjem.

Drugi partner na projektu je serijski preduzetnik, dosta stariji i od mene i od prvog partnera. On je bio na rukovodećim pozicijama u bukvalno desetinama firmi, uglavnom kao neko ko se bavi turnaround-ima i ima fascinantnu sposobnost da sagleda ceo biznis sa vrha nadole, da vidi gde može da nastane usko grlo i potencijalni problemi i da ih predupredi pre nego što stvari zaškripe. Njegova analitičnost i sposobnost da vrlo jasno podeli odgovornosti su nešto iz čega svakodnedno neverovatno mnogo učim.

Šta pravite?

Naš startap, koji smo nazvali “Klinika”, pruža rešenje za vođenje poslovanja klinika za akupunkturu, odnosno pruža im mogućnost da vode svoje celokupno poslovanje. U pitanju je jedna srednje velika industrija sa značajnom stopom rasta, barem u Americi. Akupunktura je u Americi, pogotovo u nekim bogatijim krajevima i državama vrlo popularna i rasprostranjena, tako da je plan da upravo te krajeve tagetiramo na početku.

A problem koji ove klinike imaju je odsustvo dobrog softvera specifično za njihovu branšu i njihove potrebe. 

Pored lakog i jednostavnog zakazivanja termina, pregled zauzetosti i raspoloživosti po prostorijama, uslugama koje rade i zaposlenima koji izvode tu uslugu, imaju obavezu da prate dokumentaciju o pacijentima i njihovu istoriju. Budući da je u pitanju američko tržište dolazimo do neizbežne činjenice da ukoliko neko ima pacijente u Americi mora da bude HIPAA compliant, i to je cela problematika za sebe. Takođe mora da postoji sistem plaćanja, pojedinačnih i mesečnih odnosno ponavljajućih. Moraju da vode i svoje zalihe, budući da imaju svoje mini apoteke gde prodaju različite suplemente, vitamine, itd. To je jedan kompleksan biznis sa mnogo delova gde je kruna zapravo povezivanje sa zdravstvenim osiguranjem. 

Spomenuo si prodaju — kako ćete praviti pare? 

Poslovni model je zasnovan na mesečnoj pretplati po osobi koja koristi softver. Upravo je bitna ta funkcionalnost koju ćemo pružati klinikama da naplaćuju tretmane od zdravstvenog osiguranja pacijenata. Ovo je odnedavno omogućeno u Americi, a predstavlja vrlo mukotrpan proces sa mnogo birokratije koji na kraju dana i košta. Zbog toga klinike vrlo često izbegavaju da nude tu opciju svojim pacijentima. 

Mi na taj način otvaramo novi segment tržišta i dodatan deo prihoda će dolaziti u vidu naplate od novih pacijenata koje klinika ranije ne bi imala.

Vrlo smo blizu puštanja prve verzije i plan prodaje je već zacrtan, imamo određene klinike koje će biti deo beta programa i koje će koristiti softver po vrlo povlašćenim cenama, ali će nam zauzvrat davati informacije i ideje za poboljšanje. Mislim da ćemo ove godine uspeti da lansiramo i sledeću verziju koja će imati potpuno automatizovan sistem za naplatu akupunkturskih zahteva od strane osiguranja. Verujem da će to napraviti veliku promenu na tržištu. 

Klinika ima potencijal da postane veliki biznis, barem iz moje i perspektive preduzetnika u Srbiji.  Ipak pomislim često da je za nas neprocenjivo znanje koje smo dobili, prenesena iskustva, uvidi u različite načine poslovanja, načine preuzimanja i davanja odgovornosti… Na kraju krajeva, iskustva pokretanja i vođenja jednog startapa od ljudi koji veoma dobro znaju kako se to radi. Možda je to samo moje mišljenje i iskustvo, ali ovako treba da se pokreću startapi iz Srbije, tako da se maksimizuju šanse uspeha sa proverenim, iskusnim i povezanim ljudima, uz koje može beskrajno da se nauči. 

Šta su najveće vrednosti koje dobijaš od partnera?

Možda je to pre svega način ophođenja u partnerskom odnosu, gde niko nikome nije šef u standardnom značenju tog izraza, već odnos u kome zajedno radimo za dobrobit svih nas, gde svako ima svoje jasno određene odgovornosti koje prirodno dolaze i raspodeljuju se od strane najiskusnijeg partnera, a koji ipak na sebe preuzima neke od najnezgodnijih. Tako da, odnos fer zajedničkog poslovanja mi je nešto iz čega najviše učim i što mi je najdraže. Za sada barem, zajedno donosimo odluke i svako radi ono što najbolje zna i prepuštena mu je  sloboda i odgovornost da u svom delu donosi prave odluke.

Neki konkretni primeri koji su ostavili jak utisak na mene su, recimo, kreiranje budžeta i biznis modela. Iako ja imam netrivijalno znanje o tim temama, ovde sam u praksi dobio demonstraciju veoma sofisticiranog a istovremeno praktičnog načina za planiranje, segmentaciju tržišta, definisanje cilja koji želimo da postignemo.

Kada je širenje tržišta u pitanju meni ne bi ni pale neke izuzetno smele i dalekosežne ideje koje su moji partneri izneli na sto, i taj način razmišljanja je isto nešto što može da se nauči i bude korisno. 

Rekao si da je ovo pravi način za pokretanje startapa iz Srbije, kako o tome razmišljaš? 

To je samo moje mišljenje i ne bih želeo da na neki način umanjim vrednost ili talenat naših ljudi. Međutim po čistoj prirodi kulture i obrazovnog sistema, inostrani suosnivači češće imaju više znanja o tome šta je sve potrebno za pokretanje i vođenje prvenstveno biznisa, a posle toga i startapa. Potencijalni partneri u Srbiji, iz mog iskustva barem, nemaju jasnu sliku o tome koja su sve znanja i veštine potrebni da bi jedan startap uspeo. Ja sam prvi među njima. 

Mislim da su partneri iz inostranstva mnogo svesniji i rizika koji sa sobom nosi startap u poslovnom smislu i ne romantizuju rad na startapu kao što je to često slučaj ovde. Samim tim imaju i realnija očekivanja kada je u pitanju dolazak do prihoda od tog startapa i ne očekuju da će preko noći napraviti milione. Svakako dajem prednost inostranim partnerstvima jer mislim da je poslovna kultura dosta razvijenija na zapadu nego kod nas.

Definitivno pravi način za ljude odavde da prave startape je da se uvežu u partnerstvo sa nekim ko ima više iskustva. Bilo sa nekim partnerom koji će da radi prodaju ili marketing, bilo sa nekim ko je već iz sličnog biznisa. Mislim da često nije dovoljno da se skupi dvoje-troje mladih ljudi sa fantastičnom idejom da bi startap uspeo. Iz mog iskustva je partnerstvo mnogo bolji način jer bolje je da imam manji deo nekog kolača nego ceo deo ni od čega.

Za nas je veoma  važno to što smo dobili priliku da budemo partneri sa vrlo uspešnim i ostvarenim ljudima iz inostranstva na projektu na kome radimo, na startapu koji smo pokrenuli od nule, iz prostog razloga što je učenje i iskustvo, pogotovo u jednom partnerskom odnosu, drugačije nego u odnosu gde smo mi samo neko ko pruža uslugu klijentu. Imamo mnogo više mogućnosti, više slobode. Sa druge strane, dobili smo mnogo veću kompenzaciju u smislu udela u firmi koji će nam se, uz malo sreće, dovoljno brzo i finansijski isplatiti.