Deedy Das, partner u Menlo Ventures — fondu od 6,8 milijardi dolara koji je, između ostalog, investirao u Anthropic — opisuje atmosferu u Silicijumskoj dolini kao grozničavu, sa jazom u ishodima koji je gori nego ikada ranije.

Ko dobija, ko gubi

Das procenjuje da je u poslednjih pet godina oko 10.000 ljudi, zaposlenih u Anthropicu, OpenAI-u, xAI-u, Nvidiji i među osnivačima AI startapa, dostiglo bogatstvo iznad 20 miliona dolara.

Svi ostali, kako on piše, osećaju da mogu da rade ceo život na svojim dobro plaćenim poslovima — ali ispod 500.000 dolara godišnje — i nikada ne stignu ni blizu tog nivoa.

Da stavimo te brojke u perspektivu: 500.000 dolara godišnje je oko 41.000 dolara mesečno pre poreza, koji u Kaliforniji iznosi oko 40%. Posle poreza ostaje oko 25.000 dolara mesečno. Za San Francisko, to je solidna ali ne spektakularna plata. Za Srbiju, to je naučna fantastika — oko 35 puta veća od prosečne srpske plate. A Das te ljude opisuje kao one koji rade "za kikiriki."

Srednji menadžment paralizovan, bogati nesrećni

Otpuštanja su u punom zamahu, kako Das navodi, a mnogi softverski inženjeri osećaju da im životna veština više nije korisna. Rezultat je duboka malodušnost oko posla i njegove budućnosti.

Srednji i viši menadžeri sa porodicama, po njegovim rečima, ne osećaju da imaju energiju ili mrežu da osnuju firmu, nemaju AI veštine, a vide da se srednji menadžment u kompanijama sistematski ukida.

Paradoksalno, ni oni koji su "uspeli" nisu posebno srećni — neki su od manje od 150.000 dolara došli do preko 50 miliona za par godina bez ikakve rampe, što im je preokrenulo životne planove naopačke.

Nije prvi put

Nebojša Radović, poznanik starijih čitalaca Startita koji je svojevremeno pisao malo za nas (i mi malo o njemu), a danas je direktor u Zyngi u San Francisku, ima kontrapunkt — ovo je priča stara koliko i Dolina, i FAANG era pre 10-15 godina je izgledala isto: