MCP je standard koji definiše kako se AI alati (Claude, Cursor, Copilot i drugi) povezuju sa spoljnim svetom -- čitaju fajlove, pozivaju APIje, pretražuju baze. Nova verzija specifikacije donosi najveću reviziju od lansiranja, a finalna verzija izlazi 28. jula.

Šta se menja

Do sada je svaki klijent morao da se "zakuca" za jednu instancu servera -- server ga je pamtio između zahteva, pa ako padne ili se preoptereti, klijent gubi konekciju. Nova verzija to ukida: svaki zahtev nosi sve potrebne informacije sam, bez oslanjanja na prethodni. Bilo koji server može da ga obradi.

U praksi to znači da MCP server sada radi kao bilo koji drugi HTTP servis -- može iza običnog load balancera, na Kubernetesu, na serverless infrastrukturi. Bez specijalnog lepka.

Marko Anastasov, suosnivač novosadskog Semaphorea, za nas komentariše:

Marko Anastasov

Nova verzija standarda čini MCP mnogo praktičnijim -- pravljenje AI aplikacija koje ljudi zaista mogu da koriste.

Programeri sada mogu da postave servere na običnim cloud okruženjima poput Kubernetesa ili serverless bez dodatnog posla, što znači da se bolje skaliraju i jeftinije rade.

Alati dobijaju interfejse

MCP alati sada mogu da isporučuju sopstvene HTML interfejse -- formulare, vizualizacije, mape -- koji se prikazuju direktno unutar AI aplikacije. Umesto da alat vrati samo tekst, može da prikaže interaktivni element sa kojim korisnik radi.

Specifikacija takođe donosi ozbiljnije OAuth 2.0 usklađivanje za bezbednost i formalnu politiku zastarevanja funkcija sa garantovanim rokom od 12 meseci. SDK održavaoci imaju 10 nedelja za validaciju pre finalnog datuma.