Nekada davno, što mu dođe pre 15-20 godina u IT vremenu, nije postojalo više lokacija širom Beograda ili Novog Sada, a kamo li šire, gde bi se mogla okupljati IT zajednica i deliti znanje. Nije još uvek postojala nijedna.

Isto tako davno je nastala najstarija aktivna IT zajednica u Srbiji, JavaSvet, danas poznatiji sa relativno novim imenom HeapSpace. O njihovom radu smo pisali isto tako poodavne 2018. a u međuvremenu se i u svetu, i u domaćem IT-u, a i kod kolega iz HeapSpace-a puno toga promenilo. Iskoristili smo priliku održavanja jedne od najvećih IT konferencija ove godine u Srbiji, upravo organizovanu od ove ekipe, da popričamo sa Ninoslavom Rupićem, jednim od članova HeapSpace-a, da vidimo gde je i kuda ide ova IT zajednica.

Heapspace postoji od 2004. godine, šta su bile glavne tačke evolucije tokom ovog perioda?

Ovo nam je zanimljivo jer, koliko znamo, Heapspace je najstarija aktivna IT zajednica u Srbiji.

Heapspace je počeo kao JavaSvet, formalna grupa korisnika Java tehnologija, koju je 2004. osnovao Igor Spasić. Organizacija je okupljala tadašnje entuzijaste i stručnjake, stvarajući izvesnu sinergiju razmene znanja. Mnogo toga se od tada promenilo – od jedne fokusirane zajednice zaljubljenika u novu i rastuću tehnologiju, polako smo prerasli u zajednicu koja je postajala kohezivni faktor IT sektora i agnostična na tehnologiju. Od malih mitapa i sastanaka za “probranu Java ekipu”, pogled smo usmerili na ostatak IT zajednice u nekim od ključnih godina njenog nastajanja kod nas, krajem dvehiljaditih i ubrzano posle 2010e.

Uveli smo nekoliko projekata koji su doprineli našoj misiji: Tehnološki doručak, koji je okupljao (ne)tehnološke preduzetnike i davao im platformu da pred publikom u domaćoj atmosferi podele svoje preduzetničke priče i izazove; Sedmi čas, gde smo se držali strože tehnoloških tema i deljenja inženjerskog znanja, što je sada nasledio i unapredio projekat Heapspace Meetups; OpenData gde smo kratko pomagali oko nacionalnog kataloga otvorenih podataka i ponudili se kao alternativni, nezavisan izvor.

Širili smo mrežu van Beograda i Srbije organizovanjem događaja u Nišu, Novom Sadu, Subotici i Zagrebu. Istovremeno, iskoračili smo na velike bine Beograda preuzimanjem Devoxx licence i prvim Voxxed Days-ima u Beogradu. Nakon nekoliko izdanja pod Devoxx licencom, konferencija je prekomponovana u sada već čuveni Heapcon u našoj samostalnoj realizaciji, koji svake godine okuplja više stotina inženjera i desetine renomiranih predavača domaće i strane IT scene.

Šta su stvari koje ste postigli na koje ste najponosniji?

Heapspace je postao brend koji je s godinama poistovećen sa kvalitetnim sadržajima i ljudima, ne samo kao organizacija nego kao figurativno mesto okupljanja najboljih u našoj IT zajednici; onih koji imaju iskustva i željni su da znanje proslede dalje kako bismo svi rasli zajedno.

Heapspace je takođe evoluirao sa ljudima koji su se u njemu smenjivali, vođeni istom misijom koju su osnivači imali pre skoro 20 godina. S kolena na koleno smo uspeli da prenesemo isti duh i s vremena na vreme reinterpretiramo sopstvene ideje i načela u nekom novom ruhu. Može se oceniti kao dugovečnost ili evolucija organizacije, držanje koraka s vremenom i potrebama zajednice, ali suština je u tome da smo napravili kohezivnu i fleksibilnu organizaciju, otvorenu za dobre ideje i ljude spremne da ih pokrenu.

Poslednji put kada smo radili priču o vama 2018. godine — šta se najviše promenilo od tada?

Kako je korona uticala na vaš rad od 2020, pa do sada?

Najveće promene u Heapspace-u od tada bile su kadrovske. Neki od ključnih ljudi su otišli u nove izazove a novi su nam se pridružili da nose njihove šešire. Period privikavanja na te promene se, kako to često biva, poklopio sa dodatnim problemom: „privremenom apokalipsom” izazvanom korona virusom i merama protiv istog, pa smo se zaista posle 2019. našli u nebranom grožđu. Glavno pitanje je naravno bilo kako se prilagoditi novim okolnostima, ali i šta raditi sa novim ljudima koje je trebalo da podučimo i uvedemo u posao.

Većinu projekata i okupljanja smo prebacili na online platforme, ali događaji uživo su uvek bili žila kucavica naše organizacije i zaista nam je trebalo da to na neki način održimo u pandemijskim godinama 2020/21. Na scenu je stupio koncept Hipkon Lajta, koji je sveden na ono što je tadašnji pik aktuelnog talasa dozvolio – okupljanje svega nekoliko desetina ljudi na jednodnevnom programu. U retrospektivi – a i sa tom namerom je pravljen, bio je pun pogodak, jer nas je održao u formi, podigao novu ekipu na noge, i više nego spremni smo ušli u organizaciju ponovo velikog Heapcon-a 2022. Nije bilo zloglasne korona pauze i potrebe da se tim budi iz neke hibernacije, jer nigde nismo ni odlazili.

Ti si se organizaciji pridružio 2017. Kako je došlo do toga i kako si došao do današnje uloge?

Kako bi opisao svoju ulogu?

Ulazak u Heapspace je za mene stvarno velika čast i priznanje onog dela moje karijere koji je bio fokusiran na komunikacije i pokretanje timova i organizacija, koje vučem iz nekog prethodnog života i NGO perioda. Sa evolucijom moje karijere, menjao se i moj doprinos Heapspace-u, pa sam sada na poziciji PMa za Heapcon gde vodim zaista autonoman, samoodrživ i uigran tim genijalaca koji je imun na moje privatne obaveze koje su me u poslednjih nekoliko meseci ponovo vratile u pelene, cucle i podočnjake. 

Sa HS ekipom sam prvi put došao u kontakt 2015, kada sam u PSTech-u/Endavi radio kao Communications Specialist i ostvario saradnju na prvom Voxxed Days-u. Posle sam postao redovan, što zbog simpatija prema misiji i viziji HS-a, što zbog dobre hemije sa ljudima koji su tada tamo bili i/ili još uvek jesu i – kliknuli smo. Miloš Žikić, jedan od glavnih pokretača onoga što je Heapspace sada i svojevrsni guru moje rane bizdev i product karijere, me je 2017. prosto pozvao da radimo zajedno; valjda sam već u tih par godina postao inventar HS događaja da je imalo smisla da se pridružim i njihovoj organizaciji. Ostalo je istorija.

Najveći fokus mi je u početku bio na organizaciji Heapcon-a i Tehnološkog doručka, kroz logistiku i fundraising. 2020/21 sam preuzeo odgovornost za osmišljavanje i organizaciju Hipkon Lajta, nakon što smo odustali od velikog Heapcon-a te godine, i vodio taj projekat kao PM/koordinator.

Velika sledeća stvar za vas je Heapcon — kakav je koncept, i šta su ciljevi projekta?

Koncept Heapcon-a je ostao isti kroz godine – eklektična konferencija koja treba da pokaže najbolja dostignuća IT sveta, od samih postulata i filozofije informatičkog doba, preko konkretnih tehnologija, biznisa i menadžmenta, do posledica koje ubrzani tehnološki razvoj ima po društvo u celini.

Posredan cilj nam je naravno da se ponovo okupimo u velikom broju i slavimo prost ljudski kontakt, a sve ostalo je bonus. Konferencija se održava u Madlenianumu 3-4.11. a prethodiće joj, 2.11, prvo debatno veče u organizaciji jednog od naših najdugovečnijih partnera i moje matične firme, Hooloovoo-a. Predavanja će se izvoditi na dve bine tokom celog dana i biće prenošena putem live stream-a.

Kako ocenjuješ raspoloženje IT publike za događaje uživo u ovom, nadamo se, post-korona svetu?

Deluje kao da ste karte rasprodali jako brzo.

Karte za Madlenianum su otišle više od mesec dana pre konferencije, a upiti i dalje stižu. Malo je reći da smo zbog toga presrećni (iako nam je žao što nismo mogli da ugostimo sve koji su hteli), ali naravno imamo beskonačno puno mesta za online karte. Ako je sudeći po zainteresovanosti partnera, sponzora i publike, korona više ne predstavlja socijalno remetilačku silu kao u prethodne 2 godine i ovakav događaj smo izgleda svi vrlo željno iščekivali. Naravno, i dalje apelujemo na sve koji se ne osećaju sasvim zdravo da ipak odustanu od dolaska, da nam se jave i prate konferenciju putem interneta.

Šta je sledeće za Heapspace nakon konferencije?

Želja nam je da u budućnosti razgranamo manje projekte, pokrenemo neke ideje koje se već dugo kuvaju i vršimo više mikrouticaja koji će kumulativno doneti još veću vrednost domaćem IT-u i izvući najbolje ljude na svetlost dana. Želimo da napravimo mrežu kako bismo zajedno pokretali zajednicu ka još većoj vrednosti od broja zaposlenih u IT sektoru i udela u ukupnom izvozu Republike Srbije. Nema sumnje, početkom sledeće godine ćemo se baciti i u planiranje za Heapcon 2023.