U srpskom još nema dogovorene reči za slop — ono što AI izbaci na brzinu, izgleda uredno, a ne valja. U ovom tekstu koristimo đubre.

Suosnivač i izvršni direktor Shopifyja Tobijas Litke rekao je u intervjuu za jedan podkast da zaposleni jedni na druge bacaju granate đubreta: mejlove i kod koje je AI napisao, a niko nije pročitao pre slanja. Prenosi Fortune.

Šta mu tačno smeta

Litke kaže da je lako pustiti AI da odlepi, ali da tako napravljen posao pada na onoga ko ga prima. AI u mejlu treba da sažme poentu, a ne da od nje napravi elaborat.

Tobijas Litke

Ti to ni ne pročitaš, a sad to moraju da pregledaju tvoje kolege, pa se pitaju je li ovo uopšte tačno.

Prosto si pustio AI da radi umesto tebe.

Isti čovek, prošlogodišnji nalog

Prošle godine je istim zaposlenima poručio da je korišćenje AI podrazumevano očekivanje i da pre traženja novih ljudi moraju dokazati da posao ne mogu da završe uz AI.

Godinu dana kasnije žali se na ono što se iz takvog naloga i dobije. Kroz istu logiku prošli smo i kod Mete, koja inženjere ocenjuje po tome koliko koriste AI.

Brojke iza đubreta

Istraživači su za tu pojavu skovali termin workslop — rad koji izgleda kao rad, a traži prepravku.

Kako se navodi, u anketi na oko hiljadu kancelarijskih radnika u Americi nešto preko polovine priznaje da ga je poslalo kolegama, češće u firmama koje guraju AI.

Onima koji ga prime odlazi oko 3.4 sata mesečno na ispravljanje. Za firmu od deset hiljada ljudi to je, po prošlogodišnjem računu iz iste ankete, oko devet miliona dolara godišnje.

Ima i tiša cena: više od trećine onih koji su dobili takav materijal kaže da ubuduće izbegava saradnju sa tim kolegom.

Litkeova poenta stoji, samo što prag na kom nešto postaje đubre nije svima isti, a u firmi koja je AI proglasila obavezom niko ga nije zapisao.

Na X mu je jedan programer odgovorio da onda počinje od vrha: ako je AI množilac, množi ono što rukovodstvo nagrađuje.