IT Industrija
🔥 Najčitanije
3
🔥 Najčitanije
3
U mnogim slučajevima, kada kompanija predaje zahtev za patent, nema predstavu da li će zaista koristiti ovaj pronalazak, a neretko broj patenata koje poseduje neka kompanija služi kao merilo za njen uspeh.
Amazon pravi kaveze za ljude kako bi ih zaštitio od mašina. Sony ima sistem gde možete da preskočite oglase ako ustanete i vičete ime brenda. Ovo su samo neki od patenata za koje su neke od najpoznatijih tehnoloških kompanije podnele zahteve. Kompanije u većini slučajeva nisu razvile tehnologije za ove patente, a verovatno je da nikada i neće. Pa, zbog čega onda uopšte podnose ovakve sulude zahteve?
Postoji više razloga zašto se neka ideja patentira. Najočigledniji je da ste osmislili sjajan izum i da želite da zaštitite svoju ideju tako da je niko ne može ukrasti od vas. Međutim, to je samo vrh ledenog brega. Kada se dublje zađe u ovu tematiku postoji čitav niz strategija koje vode do „čudnih“ prijava patenata, a njihovo razumevanje otvara prozor ne samo u unutrašnjost američkog Zavoda za patente i njegove potencijalne propuste, već nam omogućava da vidimo i kako kompanije vide našu budućnost. I dok bi moglo biti zabavno gledati Motorolu kako patentira tetovažu na grlu koja otkriva laž, takođe je važno progledati kroz bombastične naslove i uvideti veći problem: patenti mogu podstaknuti inovaciju, ali mogu i da je unište, piše Slate.
Na početku krenimo od strukture patenta koja se sastoji iz više elemenata kao što su: apstrakt, sažetak, generalni pregled, ilustracije i „tvrdnje“ (claims). Za sve one koji planiraju da patentiraju svoj proizvod važno je da znaju da ključna stvar u patentu nisu apstrakt, naslov ili ilustracije, već tvrdnje. U njima budući vlasnici patenata moraju da nabroje sve inovativne stvari koje njihov patent sadrži i objašnjenje zašto baš njihova ideja zaslužuje zaštitu države.
Ipak, neretko se dešava da mediji izveštavaju samo o jednom od svih elemenata koje patent sadrži. Uzmimo za primer Sony-ev patent o kom su 2012. godine pisani naslovi poput: „Sony želi da vam omogući da preskočite reklame na svom televizoru, ali samo ako ćete ustajati i vikati ime brenda.“ Sam patent je zaopravo „sistem za pretvaranje televizijskih reklama u interaktivne video-igre” i uključuje ilustraciju čoveka koji stoji u svojoj dnevnoj sobi s podignutim rukama i viče McDonald’s!
Tvrdnje o ovom patentu su ipak malo blažeg tona pre svega jer mogućnost umetanja neke interaktivne igre u deo medijskog sadržaja može da se primeni na više načina. Dakle, jedna verzija vam može omogućiti da vičete McDonald’s da biste prekinuli reklamu, druga će vam možda ponuditi neku vrstu interaktivnog glasanja za takmičenje u televizijskim emisijama ili deci igru između reklama kako bi se zabavila između dva dela programa.
U mnogim slučajevima, kada kompanija predaje zahtev za patent, ona nema predstavu da li će zaista koristiti ovaj pronalazak. Često se patenti podnose što je ranije moguće, što znači da u trenutku podnošenja prijave niko praktično ne zna gde bi neki pronalazak mogao da se primeni, odnosno da li bi zaista bio interesantan za neko tržište. Zato kompanije u ranoj fazi patentiraju što više ideja, a kako vreme prolazi biraju one koje zapravo imaju najviše smisla za ono čime se bave.
U nekim situacijama kompanije prijavljuju patente kako bi „obeležile svoju teritoriju”. Mnogi patenti služe kao odbrambeni mehanizmi, odnosno kao način da konkurentima onemogućite da razviju nešto slično. Odnosno, mala je verovatnoća da će Amazon ikada početi sa proizvodnjom kaveza za zaštitu ljudi od mašina, ali je sasvim sigurno da sada to niko od njegovih konkurenata ne može. Šta više, Amazon je svojevrsni lider u neobičnim patentima jer njihov portfolio uključuje i leteće skladište, dronove koji se samouništavaju, podvodno skladište i tunel za dronove.
U tom smislu Dejvid Stejn, advokat specijalizovan za patente, za Slate kaže da ovaj trend sve više primećuje u radu sa kompanijama koje zastupa, te da je jednom prilikom u neimenovanoj kompaniji postavio jedno od standardnih pitanja koje je trebalo da mu pomogne da pripremi dokumentaciju za patent — u koje proizvode će ovaj pronalazak ući, i dobio odgovor da neće uopšte. Na ovo Stejn dodaje da je dobio i informaciju da je tim koji je radio na ovom proizvodu raspušten, a kompanija prešla na drugačija rešenja. Bez obzira na to, bili su spremni da nastave sa prijavom patenta kako bi se osigurali da njihovi konkurenti u budućnosti neće koristiti taj patent kako bi stekli prednost u odnosu na njih. Zbog toga je gotovo nemoguće znati koliko patenata je „korisno“ kompaniji u borbi sa konkurencijom, a koliko njih se zaista pojave u proizvodima.
U SAD vlada takva klima da se kompanije ohrabruju da, ukoliko imaju dovoljno sredstava (prijava patenata nije jeftina jer registrovanje jednog u Americi može da košta više od 10.000 dolara), skupe onoliko patenata koliko mogu.
Bilo koji novinar u Americi vam može reći da kompanije vole da se hvale brojem patenata koje imaju, kao da je to kvantitativna mera za uspeh. Ovo ima smisla isto koliko i da se hvalite brojem linija koda koje ste napisali, a svi znamo da zapravo nije važno koliko ste napisali već da li zaista radi. U tom smislu broj patenata koje kompanija podnosi ima više veze sa budžetom koji kompanija izdvaja za patente, nego sa iznosom koji ulaže u istraživanje.
Ovo takođe, prema rečima Čarlsa Duana, eksperta za patente u R Street Institutu, utiče i na poslovanje. Recimo da uzmete za primer dve kompanije koje žele da sklope neku vrstu posla. Jedna od tačaka u procesu pregovaranja mogli bi da budu patenti. Ako te dve gigantske kompanije dogovore da tom prilikom uporede svoje potrfolie sa patentima, niko od njih neće analizirati svaki od tih patenata kako bi se uverili da su zaista korisni ili originalni, kaže Duan, jer temeljna analiza jednog patenta može koštati na hiljade dolara samo za pravne takse. Dakle, umesto da utvrdimo ko ima vrednije patente, kompanija sa više patenata na kraju u pregovorima prođe bolje od one sa manjim brojem.
Postoje i kompanije su se odlučile da uopšte ne ulaze u patentni rat. Šta više, neke kompanije ne registruju patente za tehnologije kojima su najviše posvećene. Patent iznosi u javnost kako vaš proizvod funkcioniše, a to su informacije koje ne žele sve kompanije da otkriju.
Ko je u Amazonu smislio kavez za zaštitu ljudi od mašina, u Motoroli tetovažu na grlu koja otkriva laž ili u IBM-u isporuku kafe pomoću drona zasnovanu na kognitivnom stanju pojedinca? Pa, u nekim kompanijama se redovno održavaju sastanci poznati kao „berba inovacija”, na kojima zaposleni generišu ideje i izume koje kompanija treba da patentira.
U većini slučajeva, kad inženjeri i izumitelji predaju svoje ideje, posao advokata je da proizvod pretvori u patent. I tu zapravo stvari postanu čudne — advokat u suštini mora da postane „kreativan”. A nekada postane „kreativan” do te mere da čak i jezik koji koristi za opisivanje samih patenata može čitaoca da dovede u zabludu. Patentne prijave mogu uključivati ono što se naziva „proročki primeri“, a to su opisi patenta koji govori kako oni mogu da rade i kako bi mogli da se testiraju.
Ti proročki primeri mogu biti detaljni koliko god želite, uprkos tome što su potpuno izmišljeni. Jedino pravilo o proročkim primerima je da se oni ne mogu napisati u prošlom vremenu, što znači da kada čitate patent, primeri napisani u sadašnjem vremenu mogu da budu stvarni ili potpuno izmišljeni. Nema načina da se to sazna. Ako ovo zvuči zbunjujuće, to nije slučaj samo novinarima koji pokušavaju da dokuče patentnu dokumentaciju. Liza Oulet, koja je nedavno objavila članak u Science-u o ovom problemu, priznala je da čak ni ona ne bi bila u stanju da proceni da li su eksperimenti opisani u patentu zaista sprovedeni.
Neki mogu da tvrde da su ove vrste špekulativnih patenata bezazlena zabava, produkt kapitalizma, konkurencije i birokratije. Međutim, kompanije kojima se izdaju tako čudni i maglovito definisani patenti mogu da se okome na manje „igrače” u industriji ne bi li pokušali da izvuku novac od njih.
Pored toga, ljudi mogu biti zavarani a njihovo poverenje u ovakve kompanije poljuljano. Jedno istraživanje otkrilo je da je od 100 patenata navedenih u naučnim člancima ili knjigama koji su koristili samo proročke primere bez stvarnih podataka ili dokaza, netačno opisano čak 99. Na primer, u članku iz 2014. godine u časopisu Journal of Chemical Sciences, istraživači su napisali da je reakcija dehidracije u gasnoj fazi izvedena preko katalizatora sa čvrstom kiselinom, pozivajući se na patent kao dokaz, ali primer tog patenta bio je proročki, a ne realan.
Takođe, veoma je važno imati na umu da slike u patentu ne prikazuju pravi izgled onoga što patent stvarno jeste. Slike često prikazuju jednu stvar, dok su tvrdnje o patentu zapravo malo „labavije” definisane. Uzmimo ponovo za primer Amazonov kavez za ljude. Slika je upečatljiva jer treba da predstavlja metalni kavez u kom sedi čovek. Međutim, kada pročitate tvrdnje koje Amazon iznosi u patentu, nema ničega što zapravo opisuje kavez. Ovakvi prikazi se dešavaju zato što slike retko izrađuju oni koji su došli do ideje — češće ih umesto njih crtaju advokati ili ilustratori patenta.
Ako bacimo pogled na patentne tvrdnje, vidi se dokument koji u osnovi opisuje pokretnu platformu koja omogućava kretanje radnika po prostoru u kom mogu da budu opasne mašine. Kompanija je patent prijavila 2016. godine, ali je u naslove dospela tek dve godine kasnije, kada je pomenut u jednoj prezentaciji AI istraživača. Proglasili su patent ekstremnom ilustracijom alijenacije radnika i posebnim trenutkom u odnosima između ljudi i mašina. Kada je štampa naišla na tu interpretaciju, Amazonov potpredsednik za operacije Dejv Klark napisao je na Twitter-u da se i za loše ideje podnose zahtevi za patentiranje.
To se nikada nije koristilo i nemamo planove za upotrebu. Razvili smo daleko bolje rešenje koje radnicima omogućava da u prsluku nose uređaj koji omogućava da se pritiskom dugmeta sve pogonske jedinice u njihovoj blizini zaustave.
Ovo je dobar primer za demonstraciju toga koliko je važno čitati patente koje kompanije prijavljuju — ne zato što to nužno govori šta one stvarno prave, već zato što govore koje probleme kompanija pokušava da reši. Oni direktno ukazuju na ono što je inženjeru Amazona ili bilo koje druge kompanije zaista na umu. Možda će vam u Amazonu reći da ne prave kavez, ali je iz ovog patenta jasno da razmišjaju o sigurnosti radnika. Dakle, pri čitanju patenata treba samo imati na umu da dokumentacija često sadrži i pravi izum i naučnu fantastiku.
Objavio/la članak.
petak, 23. Avgust, 2019.