Samo u poslednjih mesec dana, Meta otpušta 8.000 ljudi, Microsoft nudi otkupninu za odlazak za skoro 9.000 zaposlenih, Oracle je otpustio 30.000, Snap je ukinuo 1.000 pozicija. U svakom saopštenju pominje se ista stvar: ulaganja u AI.

Pitanje šta uraditi sa ovim trendom nije novo. Čuli smo za univerzalni osnovni prihod, prekvalifikaciju, deonice za radnike.

Novi naučni rad sa Univerziteta u Pensilvaniji i Univerziteta u Bostonu kaže da ništa od toga ne radi i da postoji samo jedno rešenje: porez na automatizaciju.

Zamka iz koje firme ne mogu da izađu

Rad se zove The AI Layoff Trap, potpisuju ga ekonomisti sa Vortona i Bostona, i opisuje zamku. Kada firma zameni radnika AI-jem, uštedi na plati, ali taj radnik prestane da troši novac.

Problem je u tome što firma trpi samo mali deo te izgubljene potrošačke tražnje, a ostatak pada na sve ostale firme u privredi.

To je, matematički gledano, klasična zatvorenikova dilema. Svaka firma racionalno bira automatizaciju jer joj se isplati individualno, a kolektivno sve gube.

Porez na automatizaciju kao porez na zagađenje

Autori su testirali sedam mera: UBI, porez na kapital, deonice za zaposlene, prekvalifikaciju, pregovaranje između firmi, slobodan ulazak na tržište i fleksibilne plate. Nijedna ne menja samu odluku firme u trenutku zamene čoveka mašinom.

Jedino što menja tu odluku je Piguvijev porez na automatizaciju. Logika je ista kao kod poreza na zagađenje: firma koja zameni radnika AI-jem plaća naknadu koja odgovara šteti koju je nanela ekonomiji.

Prihod od poreza može da se usmeri u prekvalifikaciju otpuštenih, čime se šteta smanjuje, a sa njom i potreba za porezom. Autori tvrde da je porez samoograničavajući.

Bolji AI ne rešava problem

Kontraintuitivni nalaz rada je ono što autori zovu efekat Crvene Kraljice, po liku iz Alise iza ogledala koji mora stalno da trči samo da bi ostao na mestu.

Kada AI postane produktivniji, svaka firma vidi priliku da automatizuje više od konkurencije. Ali kada sve to urade istovremeno, prednosti se ponište, a eksternalija se samo poveća.

Kako autori kažu u radu: bolji AI, daleko od toga da ublaži problem, pojačava ga.

Zamka koja škodi i firmama

Možda najzanimljiviji nalaz: čak i kad bi neko mogao da koordiniše ponašanje svih firmi sa ciljem da maksimizuje isključivo njihov profit, bez ikakvog obzira prema radnicima, izabrao bi manje automatizacije nego što firme same biraju na tržištu.

Preterana automatizacija, pokazuju autori, nije transfer od radnika ka firmama — šteta pogađa obe strane.

Rad ne daje vremenski okvir niti kaže koliko bi porez trebalo da bude, ali daje formulu i mehanizam. I odgovor na pitanje koje mnogi postavljaju: postoji li politika koja može da promeni ponašanje firmi? Prema ovom radu, postoji tačno jedna.