Mislite o svom domenu, pre nego što stigne tužba

U mnoštvu stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom pokretanja startapa, pitanje naziva internet domena (domain name) obično ostane u drugom planu. To može imati neočekivane i, po vlasnika domena, neprijatne posledice, kada se ispostavi da domen kog je izabrao povređuje nečije pravo intelektualne svojine.

Marko Popović
30/07/2015

Domen, naime, može biti istovetan ili sličan tuđem žigu. U ovakvoj situaciji nosilac žiga obično pokrene arbitražni ili (ređe) sudski postupak u kome se startap kompanija kao nosilac internet domena nalazi u ulozi tuženog. Za startape je bitno da znaju kakve posledice po njih mogu imati ovakvi postupci.

I jedno slovo znači

U nedavnom primeru iz Indije, startap kompanija, koja je svoju uslugu pružala putem web sajta i aplikacije za mobilni telefon, registrovala je internet domen. Ispostavilo se da je velika farmaceutska kompanija već 15 godina prodavala jedan od svojih proizvoda pod nazivom koji se samo u jednom slovu razlikovao od tog internet domena. Farmaceutska kompanija je startap kompaniji uputila pismo opomene ukazujući u njemu na svoj žig, na činjenicu da je u razvoj tog proizvoda uložila nekoliko stotina hiljada dolara, i na to da, prirodno, želi da startap kompanija prestane sa upotrebom internet domena, pošto je zbunjujuće/obmanjujuće sličan njihovom žigu.

Osnivač startap kompanije je, ne slušajući svog advokata, smatrao da nema sličnosti između žiga i internet domena pošto se u jednom slučaju radilo o leku, a u drugom slučaju o nazivu internet domena. Farmaceutska kompanija je rešenje potražila na sudu. Viši sud u Nju Delhiju je doneo privremenu meru kojom je startap kompaniji zabranio korišćenje žiga tužioca na bilo koji način (dakle, i kao naziv internet domena) i naredio gašenje web sajta.

Rešavanje spora

Najvažniji alternativni (arbitražni) način rešavanja sporova je UDRP postupak (Uniform Domain Name Resolution Policy), koji su osmislili Internet korporacija za dodeljene nazive i brojeve (ICANN) i Svetska organizacija za intelektualnu svojinu (WIPO) 1999. godine, i vodi se pred WIPO Centrom za arbitražu i medijaciju. Oslanjajući se u velikoj meri na UDRP pravila, kod nas postoji Pravilnik o postupku za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena (“Pravilnik“). Arbitražni sporovi o nacionalnim internet domenima .rs i .срб vode se pred Komisijom za rešavanje sporova povodom registracije naziva nacionalnih internet domena pri Privrednoj komori Srbije.

UDRP pravilima (i domaćim Pravilnikom) propisana su tri uslova koja moraju biti ispunjena kako bi arbitražno veće usvojilo tužbeni zahtev i naložilo ukidanje registracije naziva internet domena, ili prenos registracije na tužioca:

  1. Registrovani naziv domena mora biti istovetan predmetu tužiočevog žiga ili mu biti sličan u meri u kojoj može izazvati zabunu i dovesti u zabludu korisnike interneta;
  2. Mora se utvrditi da tuženi nema nikakvo pravo ili legitimni interes da koristi naziv internet domena koji je registrovao; i
  3. Mora se utvrditi da je tuženi bio nesavestan kada je registrovao i koristio naziv internet domena. Sva tri uslova moraju kumulativno da budu ispunjena, a teret dokazivanja je na tužiocu.

Kako se tri uslova ocenjuju u praksi ilustruje postupak vođen 2000. godine povodom internet domena alpine.com, pred Nacionalnim arbitražnim forumom (u SAD) koji postupa po UDRP pravilima. Tužilac, Alpine Electronics, Inc., je imao sedam registrovanih žigova koji sadrže reč alpine, za obeležavanje svojih proizvoda. Tuženi, AlpineSys, je internet startap kompanija koja je registrovala internet domen alpine.com, navodno da bi na sajtu sa tim nazivom nudila popuste na putovanja u skijaška i poslovna odredišta. Prvi uslov za prenos registracije na tužioca – istovetnost ili sličnost između internet domena i žiga (alpine) – je bio ispunjen. Što se tiče drugog uslova, tuženi je tvrdio da je sporni internet domen registrovao kako bi realizovao svoju poslovnu ideju, što bi, ako je tačno, značilo da tuženi ima legitiman interes da koristi registrovani naziv u komercijalne svrhe i saglasno načelu savesnosti. Međutim, na internet domenu se nalazio prazan web sajt za koji tuženi nije uspeo da dokaže da je ikad bio aktivan. Arbitar u sporu je zato zaključio da na strani tuženog ne postoji pravo ili legitiman interes da koristi sporni internet domen. Kada se radi o trećem uslovu, arbitar je našao da je tuženi bio nesavestan jer je znao za žigove tuženog, a uz to je na spornom internet domenu imao prazan sajt koji nije koristio duže od tri godine, niti je pružao bilo kakvu uslugu sve to vreme. Zbog ispunjenja sva tri uslova, arbitar je odlučio da se  internet domen prenese sa tuženog na tužioca.

Zaključak o nesavesnosti tuženog (registranta internet domena) je verovatniji ukoliko je njegov domen identičan ili veoma sličan nekom čuvenom žigu. U predmetu Philip Morris USA Inc. v. Brian Roberts,  koji se vodio pred WIPO Centrom za arbitražu i medijaciju 2014. godine, tužilac je bila multinacionalna duvanska kompanija, a tuženi, preduzetnik iz američke države Massachusetts, registrovao je internet domen marlborovaporlounge.com. Registraciju ovog domena povezao je sa nazivom grada u Massachusettsu – Marlborough – u kom je rođen i u kom je želeo da pokrene startap kompaniju. Korišćenjem reči Marlboro tuženi je, kako je tvrdio, želeo samo da ukaže na geografsku lokaciju. Kompanija bi se bavila pravljenjem i prodajom elektronskih cigareta i tečnosti za njih. Reči “Vapor lounge” (vapor znači isparenje, a lounge je salon/prostor za odmor), u nazivu internet domena, bi trebalo da izraze ideju salona za pušenje elektronskih cigareta.

Arbitražno veće nije usvojilo ove navode tuženog. Arbitri su zaključili da je tuženi bio nesavestan, jer je pri registraciji internet domena znao za čuveni žig tužioca. Nije bilo zamislivo da neko ko ulazi u posao pravljenja elektronskih cigareta ne zna za jedan od najpoznatijih brendova cigareta na svetu. Pre utvrđivanja nesavesnosti, arbitražno veće je već ustanovilo da su ispunjena prethodna dva uslova za prenos internet domena sa tuženog na Philip Morris. Između internet domena i tužiočevog žiga postojala je zbunjujuća sličnost (kriterijum broj 1), usled prisustva reči Marlboro, pri čemu dodatak reči vapor i lounge u nazivu domena nije mogao da anulira tu sličnost. Korišćenje reči Marlboro uz e-cigarete moglo je da stvori zabunu kod potrošača da Philip Morris reklamira svoje nove proizvode sa ovom oznakom. Uz to (kriterijum broj 2), tuženi nije imao pravo ili legitiman interes za korišćenje spornog internet domena, jer nije dokazao da je, pre pokretanja spora pred arbitražnim većem, koristio ili ozbiljno pripremao korišćenje internet domena, niti je dokazao da je njegov posao poznat pod nazivom internet domena.

Naravno, to što nosilac žiga tuži neki startap zbog naziva internet domena koji je identičan ili zbunjujuće sličan žigu ne znači automatski da će startap na kraju ostati bez spornog domena. Naročito, ako tužilac ne može da dokaže nesavesnost prilikom registracije internet domena, startap će moći da zadrži taj domen. Jedan takav primer je onaj u kojem je Amit Pamecha, osnivač startapa, registrovao 1999. godine domen staffex.com. Tužilac, StaffEx Corporation, je tvrdio da je na znaku staffex stekao common law (neregistrovani) žig jer ga je koristio od 1996. godine. (Commom law žig se u SAD može steći upotrebom neregistrovane oznake koju potrošači onda vezuju za određenu robu ili uslugu.) Nacionalni arbitražni forum u SAD je 2007. godine doneo odluku kojom je odbio zahtev StaffEx Corporation, pa je tuženi zadržao internet domen staffex.com. Sporni domen i tužiočev žig sadržavali su identičnu reč (staffex). Arbitar nije mogao da odluči da li je tužilac uspeo da dokaže da na strani tuženog ne postoji pravo ili legitimni interes za korišćenje internet domena. Zbog toga se okrenuo uslovu nesavesnosti. Arbitar je smatrao da nema dovoljno dokaza da bi se smatralo da je tuženi, Amit Pamecha, u vreme registracije internet domena znao za postojanje tužioca, niti da je registrovao internet domen u nameri da ošteti tužioca ili ga natera da kupi od tuženog domen. Prema tome, tužilac nije dokazao da je tuženi registrovao i koristio internet domen protivno načelu savesnosti.

.eu domen

Kako Srbija još uvek nije članica Evropske unije (EU), naša pravna i fizička lica ne mogu da registruju .eu domen. Ipak, zbog našeg približavanja članstvu u EU, kao i zbog toga što se određeni broj startap kompanija iz Srbije registruje u nekoj od članica EU jer im se investitori tamo nalaze, dobro je upoznati se sa načinom regulisanja sporova u vezi sa .eu internet domenom. I ovaj postupak je osmišljen pod uticajem UDRP pravila, a odvija se u skladu sa odredbama Uredbe br. 874/2004. Bitna razlika koja postoji u odnosu na UDRP pravila odnosi se na kriterijume na osnovu kojih se ocenjuje osnovanost tužbenog zahteva. Naime, registracija internet domena može biti ukinuta u sudskom ili arbitražnom postupku ukoliko je

  1. naziv domena istovetan oznaci, ili joj je sličan u meri da može izazvati zabunu ili opasnost od zabune, pri čemu:
    1. tuženi nema pravo ili legitiman interes, zasnovan na nacionalnim propisima i/ili propisima EU, da koristi tu oznaku, ili
    2. naziv domena je registrovan ili korišćen nesavesno.

Za razliku od UDRP pravila gde je potrebno da budu ispunjeni kako uslov nemanja prava ili legitimnog interesa tako i uslov nesavesnosti, u sporovima povodom .eu domena dovoljna je ispunjenost jednog od ta dva uslova.

*BDK advokati

Marko Popović

Objavio/la članak.

četvrtak, 30. Jul, 2015.

IT Industrija

🔥 Najčitanije

Anita

četvrtak, 6. Avgust, 2015.

Kod nas svi savremeni trendovi stizu sa decenijom zakasnjenja, ali cini mi se kad je internet preduzetnistvo u pitanju da je situacija malo drugacija. Ljudi se upustaju u start-up projekte, pa je dobro i da znaju sta sve moze da ih snadje zbog nekog (ne)namernog izbora.

nenad

ponedeljak, 3. Avgust, 2015.

Dokle je stigao internet marketing kada moraju sudovi da resavaju sporeove u vezi domena. Zlastno vreme od pre nekoliko godina kada se uopste nije moralo razmisljati o tome. Mislim da sa upotrebom .rs smo josh daleko od sudskih sporova barem josh neko vreme.

Sloba Markovic

petak, 31. Jul, 2015.

Za nove gTLD važi UDRP, a ima i dodatnih mehanizama: http://www.wipo.int/amc/en/domains/rpm/

Milan

četvrtak, 30. Jul, 2015.

A kakva je situacija sa novim domenima tipa .world .car . ninja itd. Ima li tu nekih uslova?