TLDR — da li neko koristi, da li valja, da li vredi para?
Dosta vrednih stvari sam naučio iz knjiga, istovremeno mi je trenutno, i biće tako još neko vreme, količina vremena koje imam za čitanje deprimirajuće mala. (Da ne i pominjemo ovaj horor.)
Blinkist preslušavam malo ovih dana, dopada mi se iluzija da sam neku knjigu koju dugo šacujem “pročitao” za 15 minuta dok šetam kera. Poslušao sam neke koje sam čitao ranije, nije mnogo loše, uglavnom ubodu, nešto propuste, ali nisam dovoljno istraživao koliko su kvalitetni — da li nešto izvrću ili ključne delove preskaču itd.
Cifra je 90€ godišnje/15 mesečno, što nije strašno al nije ni trivijalno uz desetine drugih stvari koje su samo po 10-15 mesečno.
Imao sam pretplatu mesec ili dva i zaključio da definitivno cela ta kategorija usluga nije za mene.
Većina knjiga su u self help + "biznis self help" žanrovima. Ima i non-fiction, ali meni lično nema mnogo smisla izvlačiti 15 minuta sumaruma iz nečije biografije ili slično. Ako te interesuje nekoliko činjenica, Google snippet na naslovnoj strani će ti izbaciti listu. Poenta tih knjiga je u pričama, ne u zaključku koji stane u tvit.
E sad, kad gledamo self help, slušao sam rezimee knjiga koje sam pročitao i onih koje nisam. Slušajući knjige koje zapravo jesam pročitao cele sam zaključio neke stvari.
Sam format preseka od 15 minuta ne može da prenese ni dubinu ni širinu bilo koje teme koja je obrađena u knjizi. To je pandan video uključenju u dnevnik na 30 sekundi sa pitanjem "ukratko, kako ćemo da rešimo svetske probleme?", a knjiga je recimo Joe Rogan od 3h. Za većinu stvari sam bio u fazonu "ne...šta...ne, nije to poenta..."
Na knjige koje sam slušao a da ih nisam pročitao nisam imao takve reakcije, ali šta god je svedeno na 15 minuta je izašlo iz glave podjednako brzo kako je i ušlo. Kako je svaka poenta iz knjige svedena na 3-4 rečenice, većina su neke zdravorazumske činjenice i informacije za koje ne zastaneš da razmisliš kao o nečemu novom za naučiti.
Karakteristika self-help žanra je da su većina knjiga u principu ili reciklaža ili plagijati ili na ovaj ili onaj način potpuno bezvredne. Kad kažem bezvredne, mislim na knjige u čijem stvaranju sam autor nije napravio bukvalno nikakav istraživački ili profesionalni doprinos, nego izvukao gomilu izolovanih rečenica ili zaključaka iz tuđih knjiga u kojima sve isto to piše u različitom redosledu (ne i izveo svoje na osnovu njih, nego samo sebe potpisao). Survivorship bias, Abraham Wald i metke na avionu sam video u barem 15 knjiga, isto poglavlje, isti tekstovi, itd. Budu napisane knjige od 400 strana, autor krene po podcastima na promociju i priča o njima, onda skapiraš da čovek za 20 minuta na podcastu ispriča bukvalno kompletno sve šta piše u knjizi, samo /r/increasinglyverbose. Onda je bolje da ti autor sam ispriča knjigu džabe, nego Blinkist.
Knjige koje imaju vrednost IMO su one "izvorne" na osnovu kojih se pišu derivati, one gde je autor napisao nešto šta je naučio i zaključio iz 30 godina sopstvenog rada, a ne pokupio sa blog postova ili tvitera o knjigama na datu temu.
Iz takvih knjiga ima šta da se nauči.
Moje lično iskustvo sa njima je bilo da ni u tom slučaju nije korisno slušati rezime, jer materiju razumem tako što provedem neko duže vreme na temi dok sa autorom prolazim kroz njegov proces otkrivanja i objašnjavanja, tako da mi i u toj situaciji nije korisno slušati.
Mislim da u principu konzumiranje sadržaja tog tipa treba prihvatiti kao zabavu a ne kao edukaciju i to je skroz okej, i verovatno bolje nego razne druge stvari.
Meni je svakako jedan od zanimljivijih svari za slušanje, samo ne svrstavam u produktivnost niti učenje.
Neregistrovani korisnici mogu videti samo jedan komentar — registracija je besplatna i može da traje i samo 10s putem Linkedina. Na ovom postu su još učestvovali: