On Friday, Judge Yvonne Gonzalez-Rogers ruled that “the court cannot ultimately conclude that Apple is a monopolist”.
However she also issued a permanent injunction, stating that Apple could no longer prohibit developers linking to their own purchasing mechanisms.
"Success is not illegal".
Ova rečenica iz presude je verovatno ključna za razumevanje američkog pristupa antimonopolskom pravu. Ovde u Evropi smo navikli na binaran pristup: ili si "monopol" (dominantan na tržištu) ili nisi; ili si zloupotrebio taj položaj, ili nisi. Za intervenciju je neophodno uspostaviti oba uslova, i biti dominantan, i zloupotrebiti taj dominantan položaj. U EU, postojanje dominantnog položaja, iako "samo po sebi nije ilegalno" (ovo se uvek naglasi u odlukama), izaziva primenu posebnih normi koje mogu biti vrlo nepredvidljive: po decenijama važećoj doktrini, onaj ko uživa dominantan položaj na tržištu ima posebnu odgovornost da konkurencija funkcioniše. U SAD toga nema.
Zašto ovo može biti važno? - Ova presuda je samo jedna epizoda u široj transformaciji američkog regulatornog pristupa. Na površini čak i nije previše značajna epizoda: nije utvrđeno da je Apple dominantan, nije preterano usko definisano tržište (to je moglo imati daleko veće posledice), i sve je "half measure". Ali u paraleli se dešava ta druga, šira transformacija - odnos politike i regulatora postaje sve oštriji prema "Big Tech" kompanije, koje su uz sve svoje mane (a sigurno da ih ima), kreirale ogromno bogatstvo i ogromnu vrednost za veliki broj ljudi (ne mislim na Bezosa i ekipu, već na nas).
Ne verujem da ćemo ikada otvoreno čuti u tom novom talasu da je uspeh ilegalan, ali ona rečenica iz presude (Success is not illegal) meni malo zvuči kao krik taoca.
Neregistrovani korisnici mogu videti samo jedan komentar — registracija je besplatna i može da traje i samo 10s putem Linkedina. Na ovom postu su još učestvovali: